Francuska štedi €54bn, dug ipak raste

Nacrt francuskog proračuna za 2027. predviđa smanjenje godišnjeg manjka s 5,4 posto na 5,0 posto BDP-a. Javni bi dug, međutim, porastao sa 119,3 posto na rekordnih 121,7 posto (Les Echos Investir, Le Monde). Manji manjak i dalje znači da država troši više nego što prihoduje. Francuska samo sporije povećava dug, a gospodarstvo ne raste dovoljno brzo da bi ga moglo apsorbirati.

Zašto manje zaduživanje i dalje znači veći dug

Omjer javnog duga, odnosno odnos duga i BDP-a, može se smanjivati čak i kada se država zadužuje, pod uvjetom da gospodarstvo raste brže od ukupnog duga. Španjolska je to pokazala u srpnju: njezin je dug porastao, ali nominalni rast, koji uključuje i rast cijena, bio je dovoljno snažan da omjer duga spusti ispod 100 posto BDP-a (Banco de España, El País).

Francuska se suočava s obrnutim problemom. Cour des comptes, institucija koja nadzire državne račune, izračunala je da bi Francuska, uz dug koji je već blizu 119 posto BDP-a, morala smanjiti manjak na približno 2,8 posto kako bi zaustavila njegov daljnji rast (Cour des comptes). Vladin cilj za 2027. od 5,0 posto gotovo je dvostruko viši od tog praga.

Rashodi za kamate dodatno otežavaju smanjenje manjka. Kako dospijevaju stare obveznice izdane uz niske kamatne stope, Francuska ih zamjenjuje novima, skupljima. Prema Tagesschau, trošak kamata dosegnuo je 34,5 milijardi eura u prvoj polovici 2026., gotovo 20 posto više nego godinu prije. Prema Public Sénat, približno 10 milijardi eura poboljšanja koje vlada pripisuje proračunu za 2027. poništit će veći troškovi servisiranja duga, odnosno otplate obveza vjerovnicima.

Zašto 54 milijarde eura ne znači 54 milijarde eura rezova

Vlada tvrdi da će ostvariti uštede od 54 milijarde eura. Taj iznos predstavlja poboljšanje u odnosu na scenarij u kojem vlada ne bi poduzela ništa, a manjak bi porastao prema 6,5 posto (European Commission). Riječ je o stvarnom fiskalnom naporu, ali ne o popisu konkretnih rezova u vrijednosti od 54 milijarde eura. U ranijoj verziji plana spominjalo se približno 30 milijardi eura, a naslovni je iznos uglavnom narastao zato što se pogoršala početna projekcija bez mjera.

Vlada još nije objavila potpun prikaz kojim bi povezala pojedinačne mjere s ukupnim iznosom od 54 milijarde eura. Ono što je zasad poznato pokazuje da teret neće biti ravnomjerno raspoređen.

Umirovljenici bi se suočili ili sa zamrzavanjem mirovina ili sa smanjenjem porezne olakšice, što bi donijelo približno 6 milijardi eura (LCP). Plaće državnih službenika bile bi zamrznute, čime bi se uštedjele oko 2 milijarde eura. Budući da francusko Ministarstvo gospodarstva, Bercy, za 2027. predviđa inflaciju od 1,8 posto (French Economy Ministry), zamrzavanje bi u stvarnom iznosu značilo smanjenje plaća.

Velike bi tvrtke, s druge strane, plaćale manje nego danas. Privremeni dodatni porez na dobit trenutačno donosi 8 milijardi eura godišnje. Proračun bi ga zadržao, ali smanjio prihod na približno 5 milijardi eura (French Budget Ministry). Službeno se to računa kao ušteda u odnosu na scenarij u kojem bi porez u cijelosti istekao. U praksi, tvrtke bi u odnosu na današnje stanje dobile 3 milijarde eura. Dodatnih 6,4 milijarde eura za obranu djelomično bi poništilo fiskalno stezanje u drugim područjima.

Navedene mjere zajedno ne dosežu 54 milijarde eura. Razlika između konkretno objavljenih mjera i ukupnog iznosa prilagodbe još nije javno objašnjena.

Što fiskalno vijeće može, a što ne može utvrditi

Vlada je nacrt proračuna poslala Visokom vijeću za javne financije, HCFP-u, neovisnom fiskalnom vijeću koje procjenjuje jesu li pretpostavke o rastu i prihodima realistične (HCFP). Do 19. rujna vijeće još nije objavilo mišljenje.

Čak ni povoljna ocjena HCFP-a ne bi dokazala da će proračun uspjeti. Vijeće provjerava projekcije, a ne zakone. O donošenju proračuna odlučuje parlament u kojem nijedna stranka nema većinu. Vlada može iskoristiti članak 49.3 Ustava i progurati proračun bez glasovanja, ali time riskira glasovanje o nepovjerenju.

Francuska je od srpnja 2024. u postupku prekomjernog manjka EU-a, formalnom mehanizmu kojim Unija od država traži smanjenje prekomjernog zaduživanja, te do 2029. mora smanjiti manjak ispod 3 posto (Council of the EU). Prema prethodnom planu, javni je dug 2027. trebao dosegnuti vrhunac od 118,7 posto. Nova projekcija od 121,7 posto pokazuje da taj put više nije ostvariv (European Commission).

Čak i ako bi parlament usvojio sve mjere iz proračuna, dug bi i dalje rastao. Parlament odlučuje tko će platiti cijenu sporijeg pogoršanja javnih financija, dok vlada još nije u cijelosti objasnila kako je izračunala prilagodbu od 54 milijarde eura.