Carine od 100% prijete Mađarskoj i Slovačkoj

Američki Senat je 7. kolovoza omjerom 86 prema 11 prihvatio prijedlog zakona o sankcijama Rusiji i Iranu, kojim se dopuštaju carine do 100 posto na robu iz pet najvećih kupaca ruske nafte i plina. Dio europskih medija glasovanje je prikazao kao da je mjera već stupila na snagu. Nije. Prijedlog još mora proći Zastupnički dom, koji je na stanci do rujna, a potom ga mora potpisati predsjednik. Do tada se carine ne primjenjuju ni na koga.

Ali sama konstrukcija prijetnje već je važna jer pokazuje prema članicama EU-a koje najsporije prekidaju energetske veze s Rusijom.

Zakon prvo rangira države, a zatim ih carini

Prijedlog zakona ne navodi države poimence. Uspostavlja sustav rangiranja: predsjednik bi mogao uvesti carine do 100 posto na uvoz iz onih pet država koje su u prethodnih dvanaest mjeseci kupile najviše ruske sirove nafte ili prirodnog plina (Congress.gov). Popis bi se obnavljao svakih 180 dana. Posebna odredba dopušta carine do 500 posto na robu koja se izravno uvozi iz Rusije.

Države mogu izbjeći plinski dio popisa ako uvoze manje od 15 posto ukupnog ruskog izvoza plina i pritom aktivno smanjuju tu ovisnost. Predsjednik zadržava i pravo izuzeća ako bi carina bila protivna američkim nacionalnim interesima (CBS). Kongres je Bijeloj kući dao instrument, ne automatsku naredbu. Konačnu visinu carina odredila bi administracija, a ne sam tekst zakona.

Mađarska i Slovačka na udaru su mehanizma

U Europskoj uniji najizloženije su države koje još dobivaju rusku sirovu naftu naftovodom Družba, sovjetskom trasom koja iz Rusije preko Bjelorusije vodi prema srednjoj Europi. Kada je Bruxelles 2022. zabranio rusku naftu dopremljenu morskim putem, dopustio je izuzeća za naftovode. Mađarska i Slovačka dvije su članice koje ih još koriste. Europska komisija kaže da s objema vladama radi na diverzifikaciji, ali nijedna nije predstavila konkretan datum izlaska.

Mađarska bi se realno mogla naći među prvih pet. No prijedlog zakona ne pita ono o čemu se u Mađarskoj obično raspravlja. Nije presudan udio ruske energije u mađarskoj potrošnji, nego mađarski udio u ukupnom ruskom izvozu plina, a to su vrlo različite brojke. Plinsko izuzeće zato bi Budimpeštu moglo zaštititi barem na toj strani.

Slovačka je izloženija na jednostavniji način. Rafinerija Slovnaft i dalje prerađuje naftu iz Družbe, Gazprom ostaje najveći dobavljač plina u Slovačkoj, a vlada nema vremenski plan zamjene.

Belgija je uži slučaj. U srpnju je sav ukapljeni prirodni plin koji je stigao u Belgiju bio ruskog podrijetla. No većina tog plina prolazi kroz terminal Zeebrugge radi ponovnog izvoza, a ne belgijske potrošnje. Ako američko rangiranje bude računalo iskrcani teret, a ne krajnju uporabu, belgijski izvoznici mogli bi biti kažnjeni zbog energije koju njihova zemlja nije potrošila. Rizik ovisi o tome kako će administracija definirati „kupca”.

Mađarska odlučuje o energiji, Bruxelles snosi trgovinske posljedice

Trgovinska politika isključiva je nadležnost EU-a prema Ugovoru o funkcioniranju Europske unije: samo Bruxelles može pregovarati o trgovinskim uvjetima ili uzvratnim mjerama u ime država članica. Mađarska i Slovačka ne mogu same sklopiti dogovor s Washingtonom. Ako američka carina pogodi mađarski ili slovački izvoz, odgovor preuzima Bruxelles, braneći države čiju ovisnost o ruskoj energiji velik dio Unije smatra teretom.

Senatski prijedlog djeluje kao vanjski pritisak na problem koji Bruxelles nije uspio riješiti od države do države. Komisija je prema članicama koje odugovlače postupala izuzećima i rokovima. Washington sada nudi grublji poticaj: nastavite kupovati rusku energiju i platit će vaši izvoznici.

Taj je pritisak već stvaran. Izvoznici u Mađarskoj i Slovačkoj koji robu šalju u SAD, od automobila i strojeva do kemikalija, sada imaju problem planiranja. Cijene u ugovorima, rokovi isporuke i carinski rizik mijenjaju se čim carina od 100 posto postane moguća, čak i ako još nije uvedena. Vlastiti sankcijski alati EU-a nikada nisu stvorili takvu tržišnu nesigurnost.

Hoće li Zastupnički dom prihvatiti prijedlog, ostaje otvoreno. No mehanizam rangiranja, promjenjiv i ažuriran svakih šest mjeseci, znači da pitanje za Budimpeštu i Bratislavu više nije samo političko. Trgovinsko je, i to već sada.