11 država traži blokadu 478,000 ruskih turističkih viza

Dok ruski turisti ljetuju na Francuskoj rivijeri i španjolskoj obali, ukrajinske gradove i dalje pogađaju projektili i dronovi. Za jedanaest europskih država taj je raskorak postao politički neodrživ. Dana 3. lipnja poslale su zajedničko pismo Europskoj komisiji u kojem traže obvezujuća ograničenja za schengenske vize ruskim državljanima, otvarajući pitanje koje sankcijski režim EU-a dosad nije uspio zatvoriti.

Brojke iza nezadovoljstva

Države schengenskog prostora izdale su ruskim državljanima 477.878 turističkih viza u 2025., što je gotovo 40 posto više nego 2023., prve pune godine rata (EUobserver, GP). Oko tri četvrtine tih viza otpada na tri zemlje: Francuska ih je izdala približno 156.500, Italija 161.000, a Španjolska 123.000 (Euronews, Quotidiano.net).

Pismo su potpisale Švedska, Danska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Nizozemska, Island i Norveška. U njemu se ocjenjuje da je „duboko uznemirujuće” što ruski turisti mogu uživati u europskim odmorima dok „projektili i dronovi nastavljaju pogađati civile i civilnu infrastrukturu u Ukrajini” (Euractiv). Švedski ministar migracija Johan Forssell bio je izravniji: Rusi „koji podupiru rusku sveobuhvatnu invaziju ne bi smjeli moći dolaziti u Europu, odmarati se na plažama ili sjediti i piti crno vino u ugodnim vanjskim kafićima” (GP).

Sustav koji potiče rascjepkanost

Problem je u samoj konstrukciji schengenskog sustava. Svaka država odlučuje kome će njezini konzulati izdati vizu, ali ruski turist s važećom francuskom schengenskom vizom nakon toga može zakonito putovati kroz 29 zemalja. Estonija je u kolovozu 2022. zabranila ulazak ruskim državljanima na temelju nacionalnog graničnog prava (Riigi Teataja) i odbija ih na granici neovisno o tome koja im je država izdala vizu. Slično postupa i Poljska. To su nacionalna zaobilaženja, ne zajedničko europsko rješenje.

Jedini postojeći zajednički instrument, članak 25.a Viznog zakonika, omogućuje Vijeću, tijelu u kojem vlade država članica odlučuju o europskim propisima, da nekoj zemlji suspendira vizne pogodnosti. No taj se mehanizam može primijeniti samo kada zemlja odbija ponovno primiti vlastite državljane koji nezakonito borave u EU-u. Nije pisan za rat ni za sigurnosne prijetnje. Jedini put kada je upotrijebljen, protiv Etiopije 2024., razlog je bila suradnja oko povratka državljana (Brussels Times). Za aktivaciju je potrebna jednoglasnost, što znači da Francuska, Italija ili Španjolska svaka zasebno mogu zaustaviti odluku.

Šutljiva sredina i mediteranski otpor

Njemačka također nije potpisala pismo, premda je 2025. izdala manje od 24.000 ruskih viza, što je pad od 90 posto u odnosu na razdoblje prije rata. Berlinski argument, iznesen u IPG Journalu, glasi da bi opća zabrana bila „dar Kremlju” jer bi hranila propagandnu tezu da „Zapad nije usmjeren protiv rata, nego protiv ruskog naroda” (IPG Journal). Isto upozorenje iznijela je i Julija Navaljna, udovica pokojnog oporbenog čelnika (Le Monde).

Francuska, Italija i Španjolska nisu službeno odgovorile na pismo. Prema Le Mondeu, tema u Parizu izaziva nelagodu; diplomatski izvori tvrde da postojeće sankcije već pogađaju osobe na sankcijskim popisima te da studenti i oporbenjaci ne bi smjeli biti kažnjeni (Le Monde). Italiji položaj dodatno otežava uhićenje bivšeg veleposlanika optuženog da je Rusima prodavao schengenske vize za iznose do 16.000 eura po vizi (Difesa Online).

Odgođeno obećanje

Odgovor Komisije, koji je 5. lipnja iznio glasnogovornik Markus Lammert, svodi se na najavu „ciljanih restriktivnih viznih mjera” u sklopu revizije Viznog zakonika očekivane 2027., bez pojedinosti o opsegu mjera ili roku njihova donošenja (Euronews). Čak i ako Komisija prijedlog predstavi prema planu, tekst mora proći pregovore s Europskim parlamentom, čiji zastupnici imaju jednaku ovlast mijenjati ili odbaciti prijedlog. Francuska i Italija mogle bi ga razvodniti u svakoj fazi.

Koalicija jedanaest država želi obvezujuća pravila prije idućeg ljeta. Komisija im nudi obećanje za sljedeću godinu. Između ta dva roka nalazi se još jedna turistička sezona i još oko pola milijuna viza koje istočno krilo EU-a vidi kao moralni i sigurnosni promašaj, dok ih mediteranska obala računa kao prihod. Europska unija jednom rukom sankcionira Rusiju, a drugom ovjerava turističke vize njezinim građanima. Dok se Vizni zakonik ne promijeni, ne postoji mehanizam koji tu proturječnost može razriješiti.