12 država kasni s migracijskom infrastrukturom

Još devet dana. Od 12. lipnja EU-ov Pakt o migracijama i azilu postaje obvezujuće pravo u svih 27 država članica. Deset uredbi, godine pregovora i jedan rok mijenjaju način na koji Europa obrađuje zahtjeve za azil, od prvog dolaska do udaljavanja iz Unije. Prvi put uvode se ujednačeni postupci i obvezna podjela tereta među državama članicama.

Problem je što dio sustava još nije spreman. Francuska nije objavila nacionalne propise potrebne za provedbu Pakta. Španjolska će primjenjivati znatno kraće rokove za žalbe bez prilagođenog pravosudnog okvira. Talijanski provedbeni plan još nije javno objavljen. Devet država članica nije testiralo informatičke sustave za Eurodac, zajedničku biometrijsku bazu podataka o kojoj ovisi cijeli mehanizam (ETIAS.com). Pravo stupa na snagu prije nego što je administrativni stroj spreman raditi.

Sedmodnevna provjera, odluke u 12 tjedana

Pakt od država traži brzinu već na vanjskoj granici EU-a. Svaka osoba koja stigne na vanjsku granicu mora proći provjeru u roku od sedam dana, uključujući uzimanje biometrijskih podataka od šeste godine života (Europska komisija). Tražitelji azila iz zemalja u kojima se odobrava manje od 20 posto zahtjeva ulaze u ubrzani granični postupak: prva odluka i žalba moraju se dovršiti u roku od 12 tjedana. U tom razdoblju pravno se smatra da nisu ušli na teritorij EU-a (CGRS Belgium).

Nova je i obvezna solidarnost. Države na prvoj crti, poput Italije, Španjolske, Grčke i Cipra, mogu zatražiti pomoć drugih članica. One zatim moraju prihvatiti premještanje tražitelja azila, platiti oko 20.000 eura za svaku osobu koju odbiju prihvatiti ili poslati osoblje i opremu. Prvi fond solidarnosti pokriva razdoblje od lipnja do prosinca 2026.: 21.000 premještanja ili 420 milijuna eura (francuski Senat). Mađarska i Slovačka nisu najavile nikakav doprinos.

Izvješće Europske komisije o spremnosti, objavljeno 8. svibnja, pokazalo je da je samo 15 od 27 država članica imalo pripremljenu infrastrukturu i osoblje za početne provjere (Europska komisija, ETIAS.com). Besplatna pravna pomoć, koju Pakt zahtijeva, nije bila dostupna u šest država, među njima u Grčkoj i Italiji, iako su obje službeno označene kao zemlje pod snažnim migracijskim pritiskom. Neovisni mehanizam za nadzor temeljnih prava na granicama nije bio operativan u Belgiji, Mađarskoj, Italiji ni Malti (Europska komisija).

Tri države, tri pravne praznine

U Francuskoj je vlada zaobišla parlament. Pozvala se na članak 38. Ustava, koji izvršnoj vlasti omogućuje da u ograničenom razdoblju uređuje pitanja uredbama, te je prepisala otprilike 40 posto imigracijskog zakonika. Ljevica i desnica usprotivile su se iz različitih razloga, ali obje su kritizirale i samo zaobilaženje parlamentarne procedure (Le Monde).

Nijedna uredba još nije objavljena. Vlada razmatra izdavanje okružnice, odnosno administrativne upute službenicima, ali ona nije obvezujući zakon. Conseil d'État, najviši francuski upravni sud, upozorio je na razdoblje „pravne nesigurnosti”, u kojem će neusklađena stara i nova pravila vrijediti bez jasnih provedbenih uputa (Conseil d'État).

U Španjolskoj je državno odvjetništvo 1. lipnja potvrdilo da će se rokovi za žalbe skratiti s dva mjeseca na samo pet dana u nekim slučajevima, premda ne postoji nacionalni zakon koji bi uredio prijelaz na novi sustav (EuropaPress). Poljska je izborila drukčiji ustupak: jednogodišnje izuzeće od obveze premještanja, uz obrazloženje da smještaj više od milijun ukrajinskih izbjeglica i zaštita istočne schengenske granice već predstavljaju oblik solidarnosti. Premijer Donald Tusk prikazao je izuzeće kao zaključenu stvar (VisaHQ). Istječe u prosincu.

Nova pravila o vraćanju dodatno opterećuju sustav

Europski parlament, izravno izabrano zakonodavno tijelo EU-a, i Vijeće, koje predstavlja vlade država članica, postigli su 1. lipnja privremeni dogovor o Uredbi o vraćanju. Dogovor bi omogućio deportacije u „centre za vraćanje” u trećim zemljama s kojima osoba nema prethodnu vezu, produljenje administrativnog pritvora na 24 mjeseca i ukidanje automatskog prava ostanka dok traje žalba na odluku o vraćanju (Europski parlament, Euronews). ECRE, najveća europska mreža za prava izbjeglica, nazvao je taj instrument „jednim od najrepresivnijih i najopasnijih migracijskih instrumenata u novijoj povijesti EU-a” (ECRE).

Pakt i Uredba o vraćanju zajedno grade sustav u kojem je brzina ključna pretpostavka: provjera u sedam dana, odluka u 12 tjedana, kraći žalbeni rokovi i ubrzano udaljavanje. No Komisijino vlastito izvješće pokazuje da većina država članica do 12. lipnja nema dovoljno sudova, odvjetnika i granične infrastrukture da takav sustav zaista provede.