Njemačka policija zapela na granicama

Prijenosni zahodi u Sigmarszellu. Isti prizor na kontrolnoj točki za kontrolnom točkom duž njemačkih granica. Policajci koji se iz smjena na prosvjedima prebacuju na granicu, pa zatim na osiguranje nogometnih utakmica, bez stvarnog vremena za oporavak. Mjera koju je Berlin u rujnu 2024. predstavio kao privremeni sigurnosni odgovor pretvorila se u polutrajnu operaciju (Tagesschau). Čovjek kojega je Bundestag imenovao da nadzire stanje u saveznoj policiji sada poručuje da takav sustav ne može izdržati.

14.000 policajaca, manje migranata

Uli Grötsch, neovisni povjerenik Bundestaga za saveznu policiju, odnosno parlamentarni nadzornik uvjeta u kojima policija radi, objavio je ovoga tjedna godišnje izvješće za 2026. Njegova je ocjena jasna: unutarnje granične kontrole stvaraju „izvanredno opterećenje” za njemačku saveznu policiju i dugoročno nisu održive (RP Online).

Prema procjenama, na granicama je angažirano oko 14.000 policajaca. To znači više prekovremenih sati, ali i manje ljudi na željezničkim kolodvorima, u zračnim lukama i na velikim događajima (Spiegel). Trpe i obuka i pripravnost za krizne situacije, jer se instruktori i specijalizirane postrojbe povlače u smjene na kontrolnim točkama (Süddeutsche Zeitung). U Bad Reichenhallu, na granici s Austrijom, 20 do 25 policajaca iz mobilne nadzorne jedinice trajno je vezano uz jedan prijelaz, pa ih nema za provedbu zabrana nošenja noževa na kolodvorima u Münchenu ili Nürnbergu (RP Online).

Obrazloženje za takav opseg kontrole sve je tanje. Broj nezakonitih ulazaka u prvoj polovici 2026. pao je na nešto manje od 25.000, oko 22 posto manje nego godinu prije, ali Njemačka je zadržala isti broj policajaca na istim kontrolnim točkama (Spiegel, Tagesschau).

Sudovi presuđuju protiv, kontrole se nastavljaju

Upravni sud u Münchenu proglasio je granične provjere na austrijskom prijelazu nezakonitima u tri slučaja, ocijenivši da njihovo trajanje i način provedbe mogu biti protivni Schengenskom zakoniku o granicama, pravilima EU-a koja jamče putovanje bez putovničkih kontrola na unutarnjim granicama (Finanznachrichten/dpa-AFX). Sud ipak nije zabranio buduće kontrole. Putnici ih najprije moraju pretrpjeti, a tek ih potom mogu osporavati.

Ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt priznao je da je pritisak na policiju velik. No produljenje kontrola nakon rujna vezao je uz tri uvjeta: migracijske trendove, zaštitu vanjskih granica i nova pravila EU-a o azilu, koja su stupila na snagu 12. lipnja (n-tv). Logika je jednostavna: ako bude manje nezakonitih dolazaka i ako druge članice kroz reformirani azilni sustav preuzmu veći dio tereta, Njemačka se može povući s kontrolnih točaka. Problem je što ni za jedan od tih uvjeta ne postoji javno mjerilo, pa nitko ne može reći kada je ispunjen.

Europska komisija pozvala je Njemačku i još osam država da postupno ukinu unutarnje kontrole i prijeđu na mobilne, procjenom rizika vođene alternative (The Brussels Times). No Komisijin je utjecaj namjerno ograničen pravilima Schengena: država članica najprije uvodi mjeru, a Bruxelles o tome obavještava naknadno. Komisija može provjeravati, pritiskati i na kraju pokrenuti postupak, ali ne može sama zaustaviti kontrole (Verfassungsblog).

Susjedi snose trošak koji ne mogu precizno izračunati

Poljska granična straža u godinu je dana provjerila 3,84 milijuna ljudi na granicama s Njemačkom i Litvom, najviše na njemačkoj dionici (RMF24). Luksemburg ovisi o približno 230.000 prekograničnih radnika koji svakodnevno putuju iz Francuske, Belgije i Njemačke. Kontrole i poremećaji u prometu pogađaju mrežu dnevnih migracija koja je već opterećena, a radnici opisuju da se osjećaju kao „taoci” sustava (RTL Infos, Vosges Matin).

Nijedna susjedna država nije objavila čvrstu procjenu troška. Nijedna nije ni u osobito snažnoj poziciji za prigovor: Francuska vlastite schengenske kontrole provodi neprekidno od terorističkih napada 2015., a Poljska je svoje provjere na granici s Njemačkom produljila do listopada. Što više država poseže za iznimkom, to je teže tvrditi da je upravo njemačka praksa nedopušteno odstupanje.

Grötschevo izvješće upozorava i na problem prava građana. Njegov je ured otvorio istrage u 33 slučaja rasnog profiliranja i zabilježio 58-postotni rast ukupnog broja podnesaka u odnosu na prethodno razdoblje (Süddeutsche Zeitung, Zeit). Policajci izgaraju u smjenama. Putnici ne mogu izbjeći provjere koje je sud u konkretnim slučajevima već ocijenio nezakonitima. Trošak trajno „privremenih” kontrola snose jedni i drugi.

Njemačka je normalizirala iznimku od jedne od temeljnih sloboda Europske unije, a nije ponudila dokaze koji bi opravdali njezin razmjer. Policijski povjerenik, sudovi, Komisija i susjedne države došli su do iste točke: učinak operacije ne pokriva njezinu cijenu. Odgovor duguje Dobrindt. Zasad nudi rujanski rok i tri uvjeta koje javnost ne može provjeriti.