Dronovi nad europskim nuklearkama

Spiegel i The Guardian, pozivajući se na analizu povezanu s Međunarodnim institutom za strateške studije, londonskim obrambenim think tankom, objavili su da je od kraja 2024. u više od desetak europskih zemalja zabilježeno oko 144 sumnjivih incidenata s dronovima (Spiegel, The Guardian). Mete nisu bile slučajne: vojne baze u Ujedinjenoj Kraljevini, Belgiji i Nizozemskoj u kojima se nalaze zrakoplovi sposobni nositi nuklearno oružje, francuska podmornička baza Île Longue, elektrane i luke. Procjena upućuje na vezu s Rusijom, moguće preko trgovačkih brodova ili plovila iz takozvane flote u sjeni, korištenih kao platforme za lansiranje.

No nijedna europska vlada Rusiju nije službeno imenovala kao odgovornu. Nijedan dron nije javno pronađen s forenzički dokazivim lancem nadzora nad dokazima. Pretrage jednog sumnjivog broda, HAV Dolphina, prema izvješćima nisu dale ništa (Spiegel, t-online). Obrazac zabrinjava jer su mete vojna i energetska postrojenja. Dokazi, međutim, još nisu potpuni.

Gdje se lomi nadležnost

Neriješeno pitanje pripisivanja odgovornosti važno je zato što usporava provedbu. Mali dron koji nisko leti iznad vojne baze, možda lansiran s trgovačkog broda nejasnog vlasništva, upada između sigurnosnih sustava koje je Europa gradila desetljećima. Država može nadzirati vlastite teritorijalne vode. Dalje od obale treba pravni temelj: pristanak države zastave, kršenje sankcija ili dokaz kaznenog djela (UNCLOS). U zraku je NATO-ov sustav zračnog nadzora zamišljen za brze borbene zrakoplove i projektile, a ne za jeftine dronove koji lete nisko i nestanu prije nego što presretači uopće polete (NATO).

Na terenu policija istražuje, obalne straže patroliraju, a vojni zapovjednici štite osjetljive objekte. No odluka o ometanju signala ili rušenju drona iznad naseljenih područja i dalje je pitanje nacionalnog prava, bez zajedničkog europskog praga za djelovanje (New York Times).

Instrumenti Europske unije mogu izoštriti sliku. Baltičke pomorske operacije Unije povezuju nacionalne kapacitete obalnih straža sa satelitskim snimkama i nadzornim dronovima kako bi se pratila sumnjiva plovila (Finnish Border Guard). Sankcije EU-a mogu staviti brodove na popise, otežati im osiguranje i povećati trošak ruske flote u sjeni (Council of the EU). Ali ni EU ni NATO ne mogu u ime nacionalne vlade ukrcati se na sumnjivi brod ili neutralizirati dron. Taktička odluka ostaje državi u kojoj se incident dogodio. Operacije u sivoj zoni upravo računaju na takvo kašnjenje.

Korisni danski skepticizam

Ne čitaju sve vlade dokaze na isti način. Danski mediji ponudili su najjasniju protutežu alarmu. Politiken je opisao slučaj u kojem je, prema izvješćima, danski obrambeni brod bio okružen s četiri drona, dok su dužnosnici govorili o „sposobnom akteru”. Isti je tekst dovodio u pitanje podupiru li dostupni dokazi tvrdnju da je riječ o ruskoj operaciji (Politiken). Weekendavisen je otišao korak dalje: u nekim europskim slučajevima javno dostupni dokazi slabi su, a u Danskoj je i dalje teško utvrditi jesu li dronovi uopće bili prisutni (Weekendavisen).

Taj skepticizam nije pobijanje, nego upozorenje na drugu vrstu rizika. Ako vlade govore o hibridnim prijetnjama, a ne pokažu dokaze, građanima ostaje izbor između slijepog povjerenja i potpunog odbacivanja službenih tvrdnji. Obje reakcije odgovaraju Moskvi. Kako je to postavio Politiken, danska „panika zbog dronova” možda je bila upravo ono što je Putin želio: nesigurnost koja proizvodi strah bez potrebe za dokazom.

Kad provedba premjesti problem susjedima

Švedska je pokazala kako izgleda odlučnija nacionalna provedba. Nakon ukrcaja obalne straže na brodove, više sankcioniranih plovila navodno je počelo izbjegavati švedske teritorijalne vode (Sjöfartstidningen). Švedski komentatori upozorili su da se promet može jednostavno premjestiti prema danskim i njemačkim vodama, gdje je provedba slabija (Expressen). Njemački mediji potvrdili su taj pomak: rute tankera iz flote u sjeni, prema izvješćima, približile su se njemačkoj obali (n-tv).

To je poznat europski obrazac. Prijetnja prelazi granice brže nego nadležnost. Potez jedne države testira pravne alate, ali se flota potom pomiče dalje. Francuska, pak, jeftine dronove dugog dometa tretira kao hitnu prazninu u vlastitoj obrani: nema dovoljno brzih i cjenovno prihvatljivih načina za otkrivanje i zaustavljanje malih dronova. Zato prilagođava višeslojne sustave obrane kako bi zatvorila taj prostor (Le Monde).

U javnom zapisu još nedostaje ono što bi ovu priču zatvorilo: pronađeni dronovi s elektronikom čije se podrijetlo može pratiti, radarski tragovi koji let povezuju s konkretnim brodom ili službene vladine optužbe koje Rusiju imenuju s pravnom sigurnošću. Procjena povezana s IISS-om kaže da je ruska veza vrlo vjerojatna. Vlade uglavnom nisu spremne isto reći službeno.

Europa ranjivost već vidi. Otvoreno je pitanje tko može izgraditi lanac od sumnje do zakonitog djelovanja prije sljedećeg incidenta.