Oceani na 21.07°C podgrijali rekordno ljeto zapadne Europe

Svjetski su oceani zabilježili najtopliji kolovoz otkako postoje mjerenja. Prosječna temperatura površine mora između 60° južne i 60° sjeverne geografske širine dosegnula je 21,07 °C, čime je izjednačen rekord iz ožujka 2024., najviša mjesečna vrijednost u razdoblju satelitskih mjerenja. Prema podacima Copernicusa, ovogodišnja je vrijednost bila 0,09 °C viša od dotadašnjeg ljetnog rekorda iz kolovoza 2023. Prosječna temperatura zraka iznad kopna i mora iznosila je 16,96 °C, odnosno procijenjenih 1,65 °C više od prosjeka iz predindustrijskog razdoblja od 1850. do 1900. Zajedno sa srpnjem 2023., bio je to najtopliji kalendarski mjesec u bazi ERA5, europskoj klimatskoj reanalizi koja podatke sa satelita, meteoroloških balona, zrakoplova i mjernih postaja povezuje s meteorološkim modelom kako bi se dobio ujednačen globalni zapis.

Jedan mjesec s temperaturom višom od 1,5 °C ne znači da je prekoračen prag Pariškog sporazuma, koji se odnosi na dugoročno zagrijavanje tijekom više desetljeća, a ne na vremenske prilike u jednoj sezoni. Kolovoz, međutim, nije bio izdvojen skok, nego završetak ljeta tijekom kojeg su u zapadnoj Europi srušeni brojni temperaturni rekordi.

Kako je vrućina samu sebe pojačavala

Copernicus je utvrdio da je prosječna temperatura od lipnja do kolovoza na području od Portugala do Alpa bila najviša otkako postoje mjerenja te da je premašila onu iz 2003. Europa u cjelini nije bila izložena jednako izraženoj vrućini: zabilježila je četvrti najtopliji kolovoz i treće najtoplije ljeto, iza 2024. i 2022. Zapadnu Europu izdvojila je dugotrajnost vrućine, nastala zbog višemjesečnih sustava visokog tlaka koji su se zadržavali nad istim geografskim širinama.

Kod takozvane blokirajuće vremenske situacije zrak se spušta, zbog čega nastaje manje oblaka i kiše, pa Sunce iz dana u dan zagrijava tlo. Nakon što se zemlja isuši, prestaje djelovati prirodni mehanizam hlađenja sličan znojenju: umjesto da voda isparava i snižava temperaturu površine, veći dio Sunčeve energije izravno se pretvara u toplinu. Taj je povratni mehanizam dobro poznat u klimatologiji (Seneviratne et al.).

Copernicus je u dijelovima Pirenejskog poluotoka, Francuske, Njemačke, Austrije i Mađarske zabilježio rekordno nisku vlažnost tla u srpnju. Poznato je da spoj zagrijavanja izazvanog ljudskim djelovanjem, dugotrajne atmosferske blokade i neuobičajeno suhog tla pojačava temperaturne ekstreme, premda još nijedno istraživanje nije izračunalo pojedinačni doprinos tih čimbenika temperaturama iz 2026. Kiša je stigla krajem kolovoza, ali lokalni pljuskovi nisu mogli nadoknaditi manjak oborina nakupljen tijekom tri mjeseca.

Ljeto čiji je rekord nastao trajanjem

Najjasniji primjer pruža Francuska, gdje je Météo-France izmjerio prosječnu ljetnu temperaturu od 24,0 °C, čak 3,6 °C višu od prosjeka za razdoblje 1991.–2020. i najvišu od početka mjerenja 1900. Prethodni rekord od 23,1 °C, postavljen 2003., nadmašen je za 0,9 °C, što je neuobičajeno velika razlika za tromjesečni nacionalni prosjek. Tri odvojena toplinska vala trajala su ukupno 53 dana između sredine lipnja i kraja kolovoza, dok ih je 2022. bilo 33. Mjerne postaje zabilježile su 178 prelazaka praga od 40 °C, dvostruko više nego 2003., a količina ljetnih oborina bila je približno 40 posto manja od uobičajene (Météo-France).

Pritom treba razlikovati dvije usporedne vrijednosti. Odstupanje od 3,6 °C izračunano je u odnosu na noviju klimu, odnosno prosjek od 1991. do 2020. Procjena Météo-Francea, utemeljena na klimatskim modelima, pokazuje da je ljeto bilo oko 5,0 °C toplije nego u predindustrijskim uvjetima, pri čemu se približno 2,4 °C toga odstupanja, uz raspon procjene od 1,8 do 3,0 °C, može pripisati klimatskim promjenama koje je uzrokovao čovjek. Klimatolog CNRM-a Aurélien Ribes sažeo je promjenu ovako: 2026. bila je toplija prema apsolutnoj temperaturi, ali manje iznimna u odnosu na današnju, već zagrijanu klimu nego što je 2003. bila u svoje vrijeme. Polazišna razina temperature u međuvremenu se povisila.

Španjolska je zabilježila najtoplije ljeto od početka AEMET-ova niza mjerenja 1961., s prosjekom od 24,5 °C i ukupno 61 danom obuhvaćenim službeno proglašenim toplinskim valovima tijekom četiri odvojena razdoblja (AEMET). Sam kolovoz zauzeo je tek šesto mjesto među najtoplijim kolovozima u Španjolskoj, što potvrđuje da je sezonski rekord proizišao iz dugotrajne vrućine, a ne iz jednoga krajnjeg temperaturnog vrhunca. Na referentnoj postaji De Bilt u Nizozemskoj prosječna sezonska temperatura iznosila je 19,3 °C, što je najviše od 1901., dok je srpanj gotovo bez kiše ukupnu količinu oborina spustio među najsušnijih pet posto godina.

Što je vrućina ostavila za sobom

Kao što smo izvijestili u srpnju, šumski požari već su bili prouzročili evakuacije i raspoređivanje kapaciteta civilne zaštite EU-a u Francuskoj i Španjolskoj. Prema privremenim španjolskim podacima, do sredine kolovoza izgorjelo je 254.730 hektara, što je ipak bilo 13,8 posto manje nego u istom razdoblju 2025. Vrućina i suša stvaraju uvjete za požare, ali njihove konačne razmjere određuju izvor zapaljenja, vjetar i učinkovitost odgovora nadležnih službi.

Neovisne globalne baze NASA-e, NOAA-e i Berkeley Eartha još nisu objavile podatke za kolovoz, a rezultat reanalize ERA5, koji se izrađuje gotovo u stvarnom vremenu, naknadno se može promijeniti. Dosad dostupni dokazi ipak opisuju ljeto u kojem su se zagrijavanje izazvano ljudskim djelovanjem, atmosferska blokada i isušivanje tla spojili u obrazac koji je IPCC označio glavnim pokretačem sve izraženijih vrućina na kopnu. Zapadna Europa pokazala je 2026. kako taj mehanizam izgleda kada potraje puna tri mjeseca.