Pevkur pao zbog granata

Estonski ministar obrane Hanno Pevkur podnio je ostavku 2. rujna nakon što su se spojila dva odvojena propusta. Oba vode prema istom problemu: estonski obrambeni sustav nije pratio brzinu kojom je država povećavala izdvajanja za obranu.

Prvi je propust računovodstveni. Estonski državni revizorski ured, Riigikontroll, objavio je da ne može potvrditi 1,2 milijarde eura vrijednosti obrambenih zaliha (Riigikontroll, ERR News). Taj novac nije nužno nestao. Oprema vjerojatno postoji. No evidencija Ministarstva obrane bila je toliko slaba da revizori nisu mogli potvrditi što se doista nalazi u estonskim skladištima.

Drugi je propust nabavni. Estonska agencija za javnu nabavu potpisala je ugovore vrijedne oko 70 milijuna eura s talijanski registriranom tvrtkom Datasel S.R.L. za topničke granate namijenjene Ukrajini. Prva isporuka trebala je stići do studenoga 2024. Upotrebljiva roba nije stigla, a Estonija je spor prenijela na sud (ERR News, Liga.net).

Evidencije koje nisu pratile tempo

Revizorski nalazi, objavljeni 28. kolovoza, opisuju ministarstvo koje je samo određivalo pravila evidentiranja zaliha, dok su isporuke kasnile s unosom u poslovne knjige. Estonske obrambene snage i dalje nisu imale suvremen sustav za upravljanje zalihama. Revizori su na slične probleme upozoravali i godinu ranije (ERR, Riigikontroll). Problem je jednostavan: Estonija je naglo povećala obrambenu potrošnju, ali administrativni sustavi koji tu potrošnju trebaju nadzirati nisu se razvijali istom brzinom (ERR).

Ugovor o granatama teže je objasniti. Datasel, povezan s indijskom tvrtkom Neco Defence Munitions, od kolovoza 2024. potpisao je s Estonijom četiri ugovora (Euractiv). Predujmovi su nastavljeni i nakon što prva isporuka nije uspjela. Riigikontroll je pregledao 72,1 milijun eura predujmova i utvrdio probleme kod 71,6 milijuna eura tog iznosa. Najveći problematični dobavljač primio je 59,8 milijuna eura (Riigikontroll). Revizori su upozorili da bi se mogući gubici mogli prevaliti na državni proračun, na štetu drugih planiranih rashoda (Äripäev).

Na saslušanju odbora Riigikogua, estonskog parlamenta, 2. rujna svaka je institucija odgovornost prebacivala na drugu. Ministarstvo obrane upućivalo je na nabavnu agenciju. Agencija je upućivala na svojega bivšeg ravnatelja. Revizori su rekli da su više puta tražili tekst spornog ugovora, ali ga nisu dobili. Klauzule o povjerljivosti spriječile su javnu raspravu o uvjetima ugovora (ERR News, Riigikogu). Bez tog dokumenta javnost vidi predujam, neuspjelu isporuku i sudski postupak, ali ne može procijeniti koliki su izgledi da država vrati novac.

Poslovni trag Datasela otvara osnovno pitanje provjere dobavljača. Jedini javno sljediv trag tvrtke u Rumunjskoj jest podružnica registrirana blizu Bukurešta u lipnju 2025., bez zaposlenih, i to nakon što su estonski ugovori već bili potpisani (MetricBiz). Javno dostupni podaci nisu pokazivali ranije iskustvo u proizvodnji granata ni financijski kapacitet usporediv s desecima milijuna eura predujmova za streljivo (Euractiv). Ako je redovita provjera to propustila, problem nije samo jedan loš ugovor. Problem je sam postupak provjere.

Novac se kreće brže od nadzora

Skandal dolazi u osjetljivom trenutku. Estonija je u kolovozu primila prvu isplatu od 351,6 milijuna eura u okviru SAFE-a, novog instrumenta zajmova Europske unije za obranu, koji državi omogućuje do 2,34 milijarde eura financiranja uz potporu EU-a (European Commission). Nijedan javni dokument o SAFE-u ne povezuje Datasel s tom kreditnom linijom, a ugovori iz 2024. prethode estonskom sporazumu o SAFE-u. No Estonija se predstavila kao jedan od ranih primjera europskog obrambenog financiranja. Ta vjerodostojnost slabi kada vlastiti revizori ne mogu potvrditi stanje obrambenih zaliha niti objasniti kako je 70 milijuna eura predujmova završilo kod dobavljača bez vidljive proizvodne povijesti.

Češka inicijativa za nabavu streljiva pokazuje drukčiji model. Prag isplate organizira mjesečno, prema potvrđenim isporukama, a provedbu prati nadzorno povjerenstvo (Czech Defence Ministry, iROZHLAS). I taj pristup ima praznine u transparentnosti (Seznam Zprávy). No isplate vezane uz stvarne isporuke ograničile bi estonsku izloženost već nakon prve propuštene pošiljke, umjesto da se rizik gomila do četvrtog ugovora.

Europa gradi alate za obrambeno financiranje brže nego što države članice dokazuju da mogu nadzirati ugovore koji će se tim novcem plaćati. Pevkurova ostavka pokazuje političku cijenu. Strukturno pitanje sada stoji pred svakom članicom EU-a koja hitan obrambeni novac pretvara u nabavu: tko provjerava dobavljača prije nego što predujam napusti račun? Estonski parlament, sudovi i revizori prvi duguju odgovor. Bruxelles bi, dok priprema sljedeće isplate iz SAFE-a, to trebao pozorno pratiti.