Litavske ceste na NATO-ovu ispitu

U noći 26. srpnja oko 80 teških vozila na kotačima i gusjenicama iz borbene skupine NATO-a pod njemačkim vodstvom prešlo je iz Poljske u Litvu cestom, u vježbi koja je trebala pokazati što se događa kada su željeznički, pomorski i zračni prijevoz dostupni samo djelomično (LRT). Oklopna vozila kretala su se noću kako bi se smanjio rizik od sudara s civilnim prometom (Inbox.lv). Litavske vlasti upozorile su vozače da na pravcu Kalvarija–Kazlų Rūda očekuju vojna vozila na javnim cestama (LRT).

Vježba je otvorila jednostavno, ali neugodno pitanje: može li NATO, ako istodobno zakažu poželjniji oblici prijevoza, prebaciti teške snage kopnom iz Njemačke u Litvu? Od tog odgovora ovisi vjerodostojnost odvraćanja na istočnom krilu Saveza. Iz javno dostupnih podataka još se ne može zaključiti da je odgovor potvrdan.

Berlinska brigada i koridor koji je hrani

Njemačka je u ovaj raspored uložila znatan politički kapital. Panzerbrigade 45 stalna je teška brigada Bundeswehra u Litvi, s planiranim sastavom od 4.800 vojnika i 200 civilnih zaposlenika, oslonjena na tenkovske i mehanizirane pješačke bojne (ZDFheute, Bundeswehr). Snaga je multinacionalna: Nizozemska daje oko 250 vojnika, od kojih dio obnavlja objekte za obuku u bazi Rukla (nizozemsko ministarstvo obrane).

Brigada razmještena unaprijed vrijedi onoliko koliko vrijedi sustav koji je održava. Noćni konvoj takve težine nužno opterećuje razmake između vozila, nosivost mostova, opskrbu gorivom i lance popravaka. Njemački Operationsplan Deutschland opisuje samu Njemačku kao tranzitnu i potpornu zonu u kojoj vojna kretanja ovise o funkcionalnoj civilnoj prometnoj infrastrukturi (oplan.de). ZDF piše da je rast brigade suočen s manjkom osoblja, što znači da cilj „spremno do 2027.” zasad ostaje politička namjera, a ne dokazana borbena spremnost (ZDFheute).

Tri uska grla kroz Poljsku

Poljska je ključna tranzitna država. Baltičke zemlje imaju samo jednu kopnenu vezu s ostatkom NATO-a: pravac kroz sjeveroistočnu Poljsku, uz Suwałkijev koridor. Inženjerci Bundeswehra uključuju se u poljski program East Shield, odnosno učvršćivanje istočne granice protiv sabotaža i vojnog pritiska, upravo u toj zoni (Fakt, Onet/DW). Utvrde mogu usporiti protivnika, ali ne povećavaju propusnost cesta ni nosivost mostova. Upravo je ta razlika bitna, jer se uska grla nižu jedno za drugim.

Prvo su ceste. Kada željeznica zakaže, sav se teret prebacuje na cestovni sustav, ali nosivost mostova, upravljanje prometom i kapacitet prometnih traka imaju jasne granice. Drugo je gorivo. Opskrba se više ne tretira kao pozadinska logistika, nego kao obrambeni problem za sebe; Poljska zato nastoji proširiti NATO-ovu cjevovodnu infrastrukturu prema istoku. Treće su dozvole i pratnje. Granična odobrenja, policijska pratnja i prioritetni vremenski prozori za kretanje traže usklađivanje civilnih i vojnih vlasti u sklopu europske vojne mobilnosti, programa Europske unije koji uklanja pravne i infrastrukturne prepreke za prekogranično kretanje vojske, a taj se sustav još pojednostavnjuje (Vijeće EU-a).

Milijarde su potrošene, spremnost nije dokazana

NATO određuje vojnu potrebu. No o tome je li ruta stvarno uporabiva odlučuju europski i nacionalni prometni sustavi. Ceste, željeznice, luke i carinska pravila u nadležnosti su država članica, a ne savezničkog zapovjedništva. Europska komisija navodi da je kroz Instrument za povezivanje Europe, prometni infrastrukturni program EU-a, financirano 95 projekata dvojne namjene za vojnu mobilnost, ukupno vrijednih oko 1,7 mlrd. eura (Europska komisija). To je stvaran novac za stvarne zahvate.

No Europski revizorski sud upozorio je 2025. da program pati od rascjepkanog upravljanja i da EU ne može pokazati kako financirani projekti odgovaraju najhitnijim vojnim potrebama (Europski revizorski sud). Litavska vježba taj je problem pokazala u malom. Europa ulaže milijarde u koridore za koje javnost ne može provjeriti funkcioniraju li od početka do kraja. Karte ruta, nosivost mostova, protok goriva i kapaciteti za prihvat snaga nisu javno dostupni.

NATO je dao obećanje istočnom krilu. Njemačka se obvezala na stalnu brigadu. Europska unija i države članice sada moraju pokazati da cesta od Grafenwöhra do Rukle tu brigadu može i podnijeti.