AKTOR ulazi u plinski terminal

AKTOR Group potpisao je 9. srpnja okvirni sporazum s Motor Oilom o kupnji polovice Dioriga Gasa, društva koje razvija plutajući terminal za ukapljeni prirodni plin u grčkom Korintskom zaljevu (Protothema). Dogovor je zasad preliminaran: utvrđeni su samo osnovni uvjeti, a posao još mora proći konačne ugovore, odobrenja uprava i regulatorna tijela. Ipak, sama najava pokazuje da dvije velike grčke industrijske skupine ulažu u pretpostavku da jugoistočnoj Europi treba još jedan ulaz za plin. Otvoreno je pitanje dijeli li regija tu procjenu.

Koridor ima novac iza sebe. Terminal još nema.

Dioriga je zamišljena kao FSRU, odnosno plutajuća jedinica za skladištenje i uplinjavanje. U praksi je riječ o brodskom postrojenju na koje tankeri iskrcavaju ukapljeni prirodni plin, koji se zatim zagrijava, vraća u plinovito stanje i šalje u cjevovode. Motor Oil tvrdi da Dioriga ima potrebne dozvole i studije (Enikos). Neovisna potvrda datuma početka gradnje ili obvezujućih zakupa kapaciteta zasad nije objavljena.

Komercijalna logika projekta oslanja se na Vertikalni koridor, plinski pravac jug-sjever koji Europska unija u okviru inicijative CESEC, namijenjene povezivanju energetskih tržišta srednje i jugoistočne Europe, tretira kao prioritet diversifikacije (European Commission). Plin bi u Grčku dolazio brodom, ondje se uplinjavao, a zatim bi se interkonektorima slao prema Bugarskoj, Rumunjskoj, Moldovi i Ukrajini.

Taj pravac sada ima stvarne novčane obveze. Na prvim dugoročnim dražbama kapaciteta na grčko-bugarskoj točki Sidirokastro kupci su rezervirali više od 45 posto dostupnog kapaciteta za plinsku godinu 2026./2027. i sljedeće četiri godine (Protothema English). Takve su rezervacije važne jer tvrtke plaćaju prostor u cjevovodu samo ako očekuju da će njime doista slati plin. Metlen je zakupio oko 20 GWh dnevno, dok su DEPA Commercial i Atlantic SEE LNG Trade zajedno uzeli približno 13 GWh dnevno.

Atlantic SEE, zajedničko društvo u kojem AKTOR ima 60 posto udjela, zasebno je zakupilo 4,7 TWh godišnje kapaciteta koridora kako bi prije 2030. u regiju dovodilo američki ukapljeni plin (To Vima). Društvo još pokušava memorandume s Bugarskom, Rumunjskom i Ukrajinom pretvoriti u obvezujuće dvadesetogodišnje ugovore (Parapolitika).

Te rezervacije dokazuju potražnju za pravcem, ali ne i za Diorigom. Postojeće grčke ulazne točke već bilježe veći interes od raspoloživog kapaciteta. Koridor je postao dovoljno privlačan za zakup tek nakon što su operateri smanjili tranzitnu naknadu za cijeli pravac od Grčke do Ukrajine s oko 9,39 eura po MWh na manje od 6 eura po MWh (Euro2Day, Știripesurse). Te naknade plaćaju trgovci koji prevoze plin, a potom ih ugrađuju u krajnju cijenu. Činjenica da je za ozbiljniji interes trebalo gotovo 40 posto niže tarife pokazuje koliko je računica tijesna.

Hrvatska i Rumunjska već se natječu za iste kupce

Dioriga ulazi na tržište na kojem alternative već rade. Hrvatski LNG terminal na Krku u pogonu je od 2021. i proširen je na 6,1 milijardu kubičnih metara godišnjeg kapaciteta (Poslovni). Rumunjsko pučinsko plinsko polje Neptun Deep, u vlasništvu OMV Petroma i Romgaza u omjeru 50:50, prvi plin očekuje 2027., uz prijavljenu stabilnu proizvodnju od oko 8 milijardi kubičnih metara godišnje (HotNews). I Krk i Neptun Deep ciljaju dio istih kupaca bez izlaza na more do kojih želi doći i Grčka.

Tko dobiva, tko plaća

Ako Dioriga uspije, Motor Oil i AKTOR ostvaruju dobit, grčka tranzitna infrastruktura naplaćuje naknade, a kupci nizvodno, u Bugarskoj, Rumunjskoj i na zapadnom Balkanu, dobivaju još jedan pregovarački adut prema postojećim dobavljačima.

Ako projekt komercijalno podbaci, prvi udar preuzimaju dioničari. No rizik se tu ne zaustavlja. Bugarska već zna kako se nedovoljno iskorištena plinska infrastruktura može preliti na javnost. Aranžman Botas-Bulgargaz uključivao je, prema objavljenim podacima, 500.000 eura dnevno fiksnih plaćanja za kapacitet bez obzira na stvarno korištenje, sve dok dvije strane nisu zamrznule ugovor na 15 mjeseci (3e-news, BTA). Kada terminali ili cjevovodi imaju klauzule „uzmi ili plati”, po kojima kupac plaća ugovoreni kapacitet i kad ga ne koristi, gubitke često na kraju preuzimaju države kroz regulirane tarife. Račun tada plaćaju potrošači.

Mađarska i Slovačka, najudaljenija tržišta nizvodno, zasad pokazuju najslabiju potražnju. Nema javnih dokaza da su njihovi mrežni operateri ili trgovci plinom preuzeli obveze prema grčkom pravcu. Njihova uobičajena opskrba ide preko TurkStreama, pa im grčki ukapljeni plin postaje relevantan samo ako isporučena cijena bude niža od postojeće alternative (Denník E).

Dogovor AKTOR-a i Motor Oila zapravo je oklada da se energetski problem jugoistočne Europe pomiče s pitanja gdje pronaći plin prema pitanju kojim ga se rutama može dovesti po konkurentnoj cijeni. Koridor ima stvarne zakupe i povoljnije tarife. Ono što još nema jest dokaz da regiji treba baš ovaj terminal, baš na toj lokaciji, povrh infrastrukture koja već radi ili je u izgradnji.