Latvija čuva plin naoružanim stražama

Naoružani stražari odnedavno obilaze hidroelektranu uzvodno od Rige i podzemne šupljine u Inčukalnsu, gdje Latvija drži zalihe prirodnog plina. Vlada je pojačala zaštitu obaju objekata nakon obavještajnih upozorenja o mogućoj ruskoj prijetnji, a premijer Andris Kulbergs rekao je Reutersu da je od NATO-a zatražio više sredstava protuzračne obrane i savezničke vojnike bliže energetskoj infrastrukturi (UNN, Devdiscourse).

Napada nije bilo. No latvijska reakcija otvara pitanje na koje većina europskih vlada još nema operativan odgovor: kada obavještajne službe upozore da bi civilni energetski objekt mogao biti meta, tko zapovijeda njegovom obranom, tko plaća zaštitu i koliko brzo vojska može pomoći privatnom operatoru?

Prijetnja koju Baltik shvaća doslovno

NATO odvraća protivnika. Europska unija piše pravila. Svakodnevna zaštita elektrana, skladišta plina i kabela ostaje na nacionalnim vladama i tvrtkama koje njima upravljaju. Latvija je sada tu odgovornost pretvorila u konkretnu mjeru: poslala je stražare i zatražila savezničko pojačanje.

Slična upozorenja čula je i Litva. Predsjednik Gitanas Nausėda pozvao se na obavještajne informacije o mogućoj ruskoj sabotaži protiv baltičke i poljske infrastrukture, premda javno nije objavljen nijedan dokaz koji bi upućivao na određenu metu ili datum (Demócrata, Anews). Litavski odgovor spojio je administrativne i sigurnosne mjere: vladino povjerenstvo preispitalo je otpornost elektroenergetskog sustava, dok je Služba javne sigurnosti preuzela zaštitu više energetskih objekata (Obzor). Ministar obrane pritom je dodao važnu ogradu: na granici se ne vidi gomilanje ruskih snaga. Strah se odnosi na sabotažu ili poremećaje koje je moguće zanijekati, a ne na invaziju.

Latvijske obavještajne službe odvojeno su upozorile da Rusija priprema provokacije kojima bi pokazala da potpora Ukrajini ima unutarnju cijenu (Fox News). Moskva je optužila sve tri baltičke države da pomažu Ukrajini u napadima na ruske naftne terminale; sve tri odbacile su te tvrdnje kao dezinformacije (Euronews).

Danska je u kratkom roku rasporedila do 170 vojnika u NATO-ovu brigadu u Latviji (Berlingske). Danski vojnici jačaju savezničko odvraćanje. Ne čuvaju latvijske plinske šupljine.

Zakoni postoje, praznine ostaju na terenu

Europska unija za to ima pravni okvir. Direktiva o otpornosti kritičnih subjekata, poznata kao CER, fizičko-sigurnosni je propis koji od država članica traži da odrede ključne energetske tvrtke te im nametnu procjene rizika i obvezu prijave incidenata (EUR-Lex). Danska je do 17. srpnja trebala odrediti koje se tvrtke smatraju „društveno kritičnima” prema CER-u; nakon toga imaju deset mjeseci za izradu analiza rizika i planova pripravnosti (BT, KPMG). Takav rok pretpostavlja da prijetnja može čekati.

Njemačka pokazuje zašto zakon sam po sebi nije zaštita. Njezina provedba NIS2, europske direktive o kibernetičkoj sigurnosti, propisuje rokove za registraciju i novčane kazne. No mali operatori vodnih i energetskih sustava nemaju dovoljno kapaciteta za usklađivanje, a protok informacija između vlasti i tvrtki koje upravljaju sustavima i dalje je spor (BR).

Finska najjasnije pokazuje granicu između ovlasti i stvarne provedbe. Ondje gdje su zapovjedni lanci jasni, primjerice pri zatvaranju granica, država može djelovati brzo (Finlex). Ondje gdje je infrastruktura u privatnom vlasništvu, pod morem ili raspršena po velikom prostoru, država koordinira, a operatori popravljaju štetu. Nakon što je 2023. sumnjivo povlačenje sidra prekinulo plinovod Balticconnector, popravci su trajali mjesecima. Nordijska analiza tog slučaja zaključila je da regiji i dalje nedostaju zajednički standardi fizičke zaštite i okviri za hitne popravke (shattered.io).

Zamjenica glavnog tajnika NATO-a rekla je u srpnju pred Europskim parlamentom da odgovor na sabotažu, kibernetičke napade ili poremećaje koje je moguće zanijekati ostaje politička odluka, a ne automatski okidač za kolektivnu obranu prema članku 5., savezničkoj obvezi prema kojoj se napad na jednu članicu može smatrati napadom na sve (NATO). Europska unija istoga je mjeseca usvojila svoj dosad najveći paket kibernetičkih sankcija protiv Rusije (Estonian MFA). Sankcije kažnjavaju. Ne štite branu.

Latvija je poslala stražare, zatražila NATO-ovu protuzračnu obranu i javno imenovala prijetnju. Većina europske kritične energetske infrastrukture i dalje je vezana uz kalendare usklađivanja s propisima. Neodgovoreno pitanje ostaje vrlo konkretno: tko zapovijeda obranom objekta kada upozorenje stigne, tko plaća fizičku zaštitu privatnih postrojenja i koliko brzo vojna pomoć može doći do civilnog operatora pod prijetnjom. Nacionalne vlade i privatni operatori trebaju dati te odgovore prije nego što ih umjesto njih napiše incident.