Austrija ublažava zakon o neutralnosti

Austrijski ministar gospodarstva želi izmijeniti odredbu kaznenog zakona koja kažnjava privatne tvrtke ako pomažu strani u ratu. Spor se ne vodi oko velike ustavne formule neutralnosti, nego oko njezinih stvarnih zuba: opskrbnih lanaca, bankovnih uplata i izvoznih ugovora. Država koja već izvozi milijarde eura oružja i robe dvojne namjene sada želi ublažiti upravo onu odredbu koja njezine tvrtke prisiljava da razmisle prije nego što nešto isporuče.

Wolfgang Hattmannsdorfer iz ÖVP-a taj potez predstavlja kao uklanjanje „sivih zona”, kako bi austrijske tvrtke mogle sudjelovati u europskom obrambenom zamahu bez straha od kaznenog progona. Prema pisanju Kronea, nacrt izmjena poslao je koalicijskim partnerima iz SPÖ-a i NEOS-a prije otprilike mjesec dana, nakon posjeta Rheinmetallovu pogonu u Beču. Ministarstvo pravosuđa, koje vodi Anna Sporrer iz SPÖ-a, protivi se promjeni: argument je da ta odredba postoji upravo zato da spriječi privatne radnje koje ugrožavaju neutralnost koristima za zaraćene strane (trend). NEOS, liberalni koalicijski partner, zasad nije javno zauzeo stav. Sam nacrt nije objavljen.

Meta je §320 austrijskoga Kaznenog zakona, odredba koja kriminalizira privatne radnje na austrijskom tlu ako podupiru stranu u ratu. Ispod nje stoji ustavni zakon o neutralnosti iz 1955., kojim je Austriji zabranjeno pristupanje vojnim savezima i smještanje stranih vojnih baza. §320 djeluje na nižoj, ali politički osjetljivijoj razini: na razini računa, logistike i izvoza. Tvrtke, banke i izvoznike prisiljava da se zapitaju pomaže li njihovo poslovanje zapravo naoružavanju neke zaraćene strane. Odredba se rijetko testira pred sudom, ali upravo je to dio njezine funkcije: poduzeća izbjegavaju rubne poslove jer ne mogu znati hoće li državno odvjetništvo reagirati. Ako se obveza suzi, nestaje i taj preventivni pritisak.

Baterija u dronu

Jedna pravna analiza dobro pokazuje praktični problem. Zamislimo austrijskog dobavljača baterija čiji proizvod završi u stranom borbenom dronu. Ako se pravno relevantna radnja dogodila u Austriji, §320 mogao bi se primijeniti. Ako je baterija tek u inozemstvu ugrađena u oružje, veza s austrijskim teritorijem možda je preslaba za kazneni progon (trend). Hattmannsdorfer želi razriješiti tu nejasnoću. Njegovi protivnici tvrde da upravo nejasnoća ima učinak: zaustavlja sve u lancu opskrbe prije isporuke.

Pritisak poslovnog sektora nije apstraktan. Prema Kroneu, Austrija je prošle godine izvezla gotovo 4 milijarde eura oružja i robe dvojne namjene. Među većim tokovima izvan Europske unije bili su izvoz u Sjedinjene Države, vrijedan 1,4 milijarde eura, zatim u Tajvan, 190 milijuna eura robe dvojne namjene, Južnu Koreju, 114 milijuna eura, i Kinu, 87 milijuna eura. Austrija već prodaje objema stranama Tajvanskog tjesnaca. Ti brojevi pokazuju da je austrijska neutralnost već komercijalno propusna. Pravno pitanje glasi treba li §320 taj filtar stegnuti ili olabaviti.

Europski obrambeni novac stvara pritisak, ne dopuštenje

Hattmannsdorferov trenutak dobro se uklapa u europski rast obrambene potrošnje. Instrument Europske unije SAFE (Security Action for Europe) nudi do 150 milijardi eura zajmova za zajedničku obrambenu nabavu (Europska komisija). Za austrijske tvrtke to je signal otvaranja tržišta, iako Centre for European Reform upozorava da širi plan Defence Readiness 2030 i dalje ograničavaju slaba koordinacija i manjak sirovina.

Europski novac za nabavu ne ukida nacionalno pravo. Roba dvojne namjene, odnosno proizvodi, programska oprema i tehnologija koji se mogu koristiti i civilno i vojno, i dalje zahtijeva izvozno odobrenje prema Uredbi EU-a 2021/821. Procjenjuju se predmet izvoza, odredište i krajnji korisnik. SAFE može povećati potražnju za austrijskim sastavnicama, ali §320 i dalje određuje kakav pravni rizik austrijske tvrtke preuzimaju kad tu potražnju zadovoljavaju.

Austrija nije jedina neutralna država koja ispituje granice vlastite neutralnosti. Irska raspravlja o tome treba li iz svojega Triple Locka ukloniti mandat Vijeća sigurnosti UN-a; riječ je o pravilu prema kojem su za veća slanja vojnika u inozemstvo potrebna odobrenja UN-a, vlade i parlamenta (RTÉ, 2EU Brussels). No irska rasprava odnosi se na raspoređivanje vojnika. Austrijska se vodi oko uprava poduzeća. §320 je mjesto na kojem neutralnost dodiruje račune, bankovne prijenose i opskrbne lance.

Hattmannsdorferov ured javnosti duguje precizan odgovor: razjašnjava li se izmjenom samo teritorijalni doseg §320, ili se sužava odgovornost tvrtki i banaka uključenih u opskrbne lance zaraćenih strana? Prvo je pravno pospremanje. Drugo prebacuje težište s kaznenopravnog ograničenja na komercijalnu pogodnost. Takvo pitanje ne bi smio riješiti neobjavljeni koalicijski nacrt.