Austrija štiti stare zalihe od tužbi

Od danas tvrdnja na pakiranju kave da je proizvod „klimatski neutralan” zato što je proizvođač platio kompenzaciju emisija krši pravo EU-a o zaštiti potrošača. Direktiva (EU) 2024/825 primjenjuje se od 27. rujna 2026. (EUR-Lex). Zabrana vrijedi i u Austriji. Za robu koja je do tog datuma već bila na tržištu, međutim, Austrija je na tri godine, do rujna 2029., isključila građanske tužbe na temelju ključnih novih pravila (Austrijski savezni službeni list).

Što zabrana obuhvaća

Direktiva uređuje način na koji se proizvodi prodaju, a ne njihov sastav. Obuhvaća ambalažu, izlaganje na prodajnim mjestima i internetske stranice proizvoda (česta pitanja Europske komisije). Izričito su zabranjene tvrdnje da je proizvod klimatski neutralan ili da su mu emisije smanjene zahvaljujući kompenzaciji emisija (EUR-Lex).

Pravila donosi EU, a provode ih nacionalna tijela i sudovi. Europska komisija smatra da se primjenjuju i na stare zalihe: trgovci moraju ispraviti tvrdnje na proizvodima koji su već u prodaji, po potrebi naljepnicama ili obavijestima uz robu (česta pitanja Europske komisije).

Zaštita od tužbi, a ne od pravila

Austrijska iznimka ovisi o tome kada je roba „stavljena na tržište”. To je pravni trenutak kada je proizvod prvi put ponuđen za distribuciju ili prodaju. Nije važno kada je otisnuta ambalaža ni kada je pakiranje stiglo na policu trgovine (Austrijski savezni službeni list). Za pakiranje koje je ušlo u opskrbni lanac prije današnjeg dana do 2029. neće se moći podnijeti građanska tužba na temelju novih pravila.

Sama pravila i dalje vrijede, a stare tvrdnje time ne postaju istinite. Na snazi je i postojeća austrijska zabrana zavaravajućeg oglašavanja (smjernice WKO-a). Prema austrijskom zakonu o nepoštenom tržišnom natjecanju, takve slučajeve obično pokreću konkurentske tvrtke i udruge za zaštitu potrošača, a ne pojedini kupci. Upravo bi oni izgubili glavni pravni alat.

Wirtschaftskammer (WKO), austrijska gospodarska komora i najistaknutiji zagovornik iznimke, obrazlaže je praktičnim razlozima. Tvrdi da uklanjanje proizvoda koji se mogu prodavati s polica ili uništavanje već otisnute ambalaže stvara troškove i otpad (smjernice WKO-a).

Tijela EU-a za provedbu pravila prihvatila su dio tog argumenta. Mreža nacionalnih tijela za zaštitu potrošača dogovorila je 30. lipnja 2026. da regulatori mogu, od slučaja do slučaja, dati poduzećima dodatno vrijeme ako ispravljanje tvrdnji na starim zalihama predstavlja stvarnu poteškoću (zajedničko tumačenje mreže CPC). U istom se dokumentu navodi da stare zalihe nikoga ne izuzimaju od pravila.

Upravo je tu srž spora. Tijela za provedbu dopustila su regulatorima da procijene svaki slučaj i odluče koliko strogo postupiti. Austrija je, međutim, zakonom isključila mogućnost tužbe za cijelu skupinu proizvoda tijekom unaprijed određenog razdoblja. Fleksibilnost koju su tijela EU-a dopustila ne znači da su podržala opću zabranu tužbi.

Kritičari tvrde da je Austrija time prekoračila dopušteno. Greenpeace je od stručnjaka za pravo EU-a Franza Leidenmühlera naručio pravno mišljenje. U njemu se tvrdi da direktiva ne dopušta takvu iznimku i postavlja pitanje kako bi trgovci dokazali kada je njihova roba stavljena na tržište (pravno mišljenje Greenpeacea). Foodwatch smatra da se zavaravajuće tvrdnje na pakiranju mogu ispraviti naljepnicama, bez uništavanja robe (Foodwatch). Greenpeace i udruga za pravo okoliša ÖKOBÜRO u međuvremenu su podnijeli pritužbu Europskoj komisiji (pritužba Greenpeacea).

Susjedne zemlje odlučivale su od slučaja do slučaja

Druge zemlje suočile su se s istim problemom starih zaliha, ali nisu uvele iznimku na određeno vrijeme. Danski pravobranitelj za potrošače 4. rujna objavio je da se pravila odnose i na ambalažu proizvedenu prije datuma početka primjene (danski pravobranitelj za potrošače). Nizozemski regulator ACM navodi da u pojedinim slučajevima može uzeti u obzir stare zalihe, ali ne predviđa opći poček (ACM).

Sve članice EU-a sada zabranjuju tvrdnje o klimatskoj neutralnosti utemeljene na kompenzaciji emisija. Većina regulatorima prepušta odluku o tome koliko strogo postupati prema starim zalihama. Austrija ide korak dalje: na tri godine zatvara sudski put konkurentskim tvrtkama i udrugama za zaštitu potrošača koje bi takve tvrdnje inače mogle osporiti (Austrijski savezni službeni list).

Dokumenti pokazuju da su tijela EU-a odobrila mogućnost postupanja od slučaja do slučaja, a ne zakonsku zabranu tužbi (zajedničko tumačenje mreže CPC). Još nije odlučeno krši li austrijska zabrana direktivu. Europska komisija može osporiti austrijski zakon odgovorom na pritužbu, a ako utvrdi povredu, pokrenuti postupak zbog povrede prava EU-a, kojim nastoji prisiliti državu članicu da poštuje europska pravila. Ako se Austrija tome usprotivi, odluku bi donio Sud Europske unije. Sljedeći je korak odgovor Komisije na pritužbu Greenpeacea i ÖKOBÜRO-a.