Baltički čelnici traže ovlasti za obaranje

Ruski vojni zrakoplov ušao je 27. svibnja u finski zračni prostor kod Porkkale, u novom incidentu iz obrasca koji se u godinu dana gotovo utrostručio. Finsko ministarstvo obrane objasnilo je upad izbjegavanjem grmljavinskog nevremena. Tri dana ranije rumunjski F-16 oborio je dron iznad Estonije, prvi put da je NATO-ov borbeni zrakoplov uništio bespilotnu letjelicu na baltičkom nebu. Dan prije toga ministri vanjskih poslova NATO-a završili su sastanak u švedskom Helsingborgu bez ijedne operativne odluke o krizi.

Što „protuzračna obrana” zapravo znači

NATO od 2004. provodi Baltic Air Policing, mirnodopsku rotaciju u kojoj saveznički borbeni zrakoplovi identificiraju i prate nepoznate letjelice u blizini Estonije, Latvije i Litve, država koje nemaju vlastite borbene zrakoplove. U sadašnjoj rotaciji sudjeluju francuski Rafalei i rumunjski F-16 u Šiauliaiju u Litvi te portugalski F-16 u Ämariju u Estoniji.

Trojica baltičkih predsjednika 21. svibnja zajednički su zatražila višu razinu zaštite: da se zračni nadzor zamijeni punom misijom protuzračne obrane (Aerotime). U sadašnjem sustavu pilot mora vizualno potvrditi nepoznatu letjelicu prije nego što može djelovati. Misija protuzračne obrane otvorila bi prostor za unaprijed određene zone i pragove prijetnje, u kojima vojni zapovjedni lanac može odobriti djelovanje bez zasebnog političkog odobrenja u svakom incidentu. Mali dronovi kojima je manipuliran GPS signal mogu prijeći granicu i pasti na tlo prije nego što pilot dovrši sadašnji protokol identifikacije.

Razlog za žurbu vidi se u brojkama. Potvrđeni ruski upadi u zračni prostor NATO-a porasli su sa 6 u 2024. na 18 u 2025.. U rujnu 2025. tri lovca MiG-31 ušla su 9 do 10 kilometara u estonski suvereni teritorij s isključenim transponderima, nakon čega se Estonija pozvala na članak 4., formalni mehanizam konzultacija u NATO-u, jedan korak ispod članka 5. o kolektivnoj obrani (Sjevernoatlantsko vijeće NATO-a).

Tko usmjerava dronove?

Sastanak u Helsingborgu trebao je pripremiti teren za odluke na NATO-ovu summitu u Ankari u srpnju. Umjesto toga pokazao je podjelu oko osnovnog pitanja: gura li Rusija namjerno ukrajinske dronove prema savezničkom teritoriju?

Glavni tajnik Mark Rutte govorio je o „ometanju” i „drugim poremećajima”, jezikom koji ostavlja dojam nenamjernog skretanja. Estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna rekao je suprotno: „Rusija usmjerava te dronove prema teritoriju NATO-a” (Euromaidan Press, Pravda.com.ua). Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nekoliko je dana poslije u Vilniusu upade nazvala „namjernom ruskom strategijom”. Reutersova analiza ponudila je i treće tumačenje: da Ukrajina namjerno vodi dronove blizu granice kao oblik zaštite, računajući na to da Rusija neće pucati prema zračnom prostoru NATO-a (Reuters).

Ako NATO službeno zaključi da Rusija elektroničkim ratovanjem usmjerava streljivo prema savezničkom teritoriju, otvara se pitanje članka 5. na koje Savez još nema pripremljen odgovor. Američki državni tajnik Marco Rubio potvrdio je ograničen domet sastanka: „Danas nema konkretnog zahtjeva... Mislim da nije bilo čvrstih obveza ni čvrstih zahtjeva”.

Države na prvoj crti ne čekaju

Dok NATO oklijeva, pojedine saveznice djeluju same. Latvija je na granicu s Rusijom rasporedila pokretne jedinice za presretanje dronova (Defense News). Litavski predsjednik izjavio je da će zemlja obarati dronove „bez obzira na cijenu projektila”. Pet nordijskih država potpisalo je 6. svibnja izmijenjeni sporazum o obrambenoj suradnji, kojim se prvi put od 2009. formaliziraju prekogranično vojno kretanje i zajednička nabava dronova (NORDEFCO). Von der Leyen predložila je „jedinstveni sustav upozoravanja na dronove” za baltičke države, ali kroz Europsku uniju, a ne kroz NATO.

NATO zasad nije razjasnio znači li rumunjsko obaranje promjenu pravila djelovanja ili jednokratno odobrenje. Sljedeći prostor za odluku otvara se na summitu u Ankari u srpnju, gdje bi prelazak na misiju protuzračne obrane morao dobiti suglasnost svih 32 saveznica. Nijedna vlada javno se nije usprotivila toj promjeni. Veća zapreka mogla bi biti ustavna: njemački ustav traži odobrenje vlade prije nego što vojska obori zrakoplov. Berlinu je zbog toga teško prihvatiti trajna prethodna odobrenja koja bi zapovjednicima omogućila da djeluju odmah, upravo ona pravila bez kojih misija protuzračne obrane nema puni smisao.