Baltik prosvjeduje zbog lažnih deportacija

U baltičkom informacijskom prostoru ponovno se širi ista izmišljena tvrdnja: Latvija, Estonija i Litva navodno pripremaju masovne deportacije stanovnika koji govore ruski. Tvrdnja je netočna. Njezino pojavljivanje uoči jesenskih izbora u Latviji i estonskih izbora u proljeće 2027. teško je odvojiti od političkog kalendara. Javne činjenice jasno pokazuju kampanju, iako ne dokazuju jednako jasno tko njome upravlja.

Stara optužba, izborni trenutak

Moskva već godinama optužuje baltičke vlade za progon stanovnika koji govore ruski. Novo je to što se stari motiv sada prepakirava i pojačava u trenutku kada se približavaju izbori. Sve tri vlade odbacile su optužbe. Baltički diplomati uručili su zajednički demarš, odnosno službeni diplomatski prosvjed, u ruskom ministarstvu vanjskih poslova, optuživši Moskvu da nastavlja širiti izmišljotine (Lrytas). Estonsko ministarstvo vanjskih poslova govorilo je o „opsežnoj dezinformacijskoj kampanji” i službeno prosvjedovalo kod Moskve (ERR English). Litavski Državni sigurnosni odjel opisao je propagandu kojoj je cilj podijeliti društva po etničkoj liniji i diskreditirati sve tri zemlje kao podupirateljice Ukrajine (Lrytas/ELTA).

Načelnik estonske vojne obavještajne službe Ants Kiviselg rekao je da kampanja pokušava proizvesti strah od eskalacije i oslabiti zapadnu potporu Ukrajini (ERR). Latvijski mediji pratili su širenje istih tvrdnji o deportacijama unutar zemlje (Puaro). Sigurnosni stručnjak Meelis Oidsalu ocijenio je da bi porast takvih tvrdnji „mogao biti povezan” s približavanjem izbora. Ta ograda nije nevažna. Javni izvori potvrđuju da kampanja postoji i opisuju njezin sadržaj. Ne nude, međutim, analizu mreža ni podatke platformi koji bi dokazali centralno vođenu izbornu operaciju.

Susjedi vide vlastite rizike

Poljska, Finska i Njemačka ovu epizodu ne promatraju kao isključivo baltički medijski problem. Svaka od tih zemalja čita val dezinformacija kroz vlastitu ranjivost. Poljski zamjenik ministra obrane upozorio je na ruske sabotaže i kibernetičke napade na kritičnu infrastrukturu (Rzeczpospolita). Finski ministar vanjskih poslova osudio je rusku kampanju prema baltičkim zemljama u istom političkom okviru u kojem Helsinki donosi nove zakone o zaštiti infrastrukture (Yle). Njemačka, koja u Litvi raspoređuje stalnu borbenu brigadu, baltičku političku stabilnost promatra i kao vojno pitanje. Ako informacijski rat otežava njemačkoj vladi da biračima objasni raspoređivanje snaga na istočnom krilu NATO-a, Moskva dobiva prostor (FAZ).

Europa to može imenovati. Zaustaviti mogu samo tužitelji.

Europski i NATO-ov skup alata protiv informacijskog rata u izbornim razdobljima namjerno je podijeljen. EUvsDisinfo, jedinica Europske unije za označavanje dezinformacija, može prepoznati lažne narative, ali ne može uklanjati sadržaj ni kazneno goniti mreže koje ga šire. Akt o digitalnim uslugama, europski zakon koji uređuje velike internetske platforme, obvezuje te platforme da procjenjuju izborne rizike (European Commission). No u javno dostupnim podacima nema odgovora na pitanje na kojim se platformama širila priča o deportacijama i je li protiv ijednog sadržaja poduzeta mjera.

Mreže koje stoje iza takvog sadržaja mogu razbijati samo nacionalne službe i pravosuđe. Latvijska VDD, odnosno Državna sigurnosna služba, u lipnju je zatražila od tužitelja da četvero ljudi optuže za špijunažu u korist Rusije preko prokremaljske skupine „Baltički antifašisti” (VDD). Estonski KAPO, unutarnja sigurnosna služba, vodi usporedan protuobavještajni posao. Bruxelles ne može isporučiti nijednu od tih kaznenih istraga.

Glas koji nedostaje

U središtu ove priče nalazi se skupina koja je gotovo posve odsutna iz javno dostupnih podataka: stanovnici Latvije i Estonije koji govore ruski. Moskva tvrdi da govori u njihovo ime. Baltičke vlade to odbacuju. Među tim zajednicama, prema dostupnim dokazima, nije se pojavilo sustavno ispitivanje javnog mnijenja.

Jedna izmišljotina možda neće uvjeriti mnogo ljudi. Ali kada Moskva neprestano poručuje jednoj zajednici da je ugrožena, nepovjerenje se taloži, a dio birača može se povući iz političkog života. Baltičke vlade razotkrile su laž. Još nisu biračima dovoljno pokazale mehanizam koji je prenosi. KAPO i VDD svojim javnostima duguju predizborno izvješće o transparentnosti: što znaju o strukturi operacije, što rade platforme i na što građani trebaju obratiti pozornost.