Baltik štiti plinska čvorišta

Skladište plina pokraj Rige. Hidroelektrana na latvijskoj Daugavi. Terminal za ukapljeni prirodni plin u litavskoj luci Klaipėda. To nisu vojne baze, ali ih baltičke vlade sada tretiraju kao sigurnosno osjetljive točke. Razlog je jednostavan: iste luke, plinska postrojenja i željeznički pravci koje bi Rusija mogla ometati civilna su infrastruktura, ali i koridori kojima bi NATO pojačavao svoje istočno krilo.

Litavski predsjednik Gitanas Nausėda rekao je da obavještajni podaci upućuju na moguće ruske „provokacije ili napade” na kritičnu infrastrukturu u baltičkim državama ili Poljskoj (Euronews). Latvijski predsjednik Edgars Rinkēvičs izjavio je da informacije iz više članica NATO-a pokazuju kako je Rusija pokušavala sabotaže i hibridne operacije (The Straits Times). Javnost te tvrdnje ne može provjeriti. I sami baltički sigurnosni dužnosnici rekli su da Rusija nema konkretan plan, poznat datum ni vidljive vojne pripreme (LRT).

Upozorenja su se preselila na infrastrukturu

Odgovor nije ostao na izjavama. Latvija je pojačala sigurnost oko hidroelektrane na Daugavi i podzemnog skladišta plina Inčukalns (Polsat News). Dvojica predsjednika zajedno su posjetila LNG terminal u Klaipėdi i pratila pomorsku vježbu ukrcavanja u stvarnom vremenu (LRT). Danska je u Latviju poslala pješačku satniju u NATO-ovu multinacionalnu brigadu pod kanadskim vodstvom, u kojoj se već stalno rotiraju vojnici iz 13 savezničkih država (Nordic Defence Sector, Latvian Ministry of Defence).

Jedna pješačka satnija ne mijenja latvijsku obrambenu ravnotežu. Njezina je vrijednost politička: danska zastava unutar brigade šalje poruku da bi sabotaža baltičke infrastrukture otvorila pitanje članka 5., klauzule NATO-a o kolektivnoj obrani. No u javnom prostoru zasad nema pisanog latvijskog zahtjeva, odluke danskog parlamenta ni deklasificiranih obavještajnih podataka koji bi taj raspored povezali s imenovanom prijetnjom. Vlade su djelovale unutar postojećih NATO-ovih aranžmana, što znači da parlamenti nisu morali odobriti, financirati ni naknadno preispitati odluku.

Iste luke trebaju NATO-u za premještanje vojske

Prijetnja nadilazi Latviju jer su moguće mete istodobno i NATO-ovi pravci pojačanja. Plinski terminali, trajektne veze, energetski kabeli i željeznički koridori koje bi Rusija mogla pogoditi isti su pravci kojima bi savezničke snage premještale vojnike i opremu prema baltičkim državama. Njihovo ometanje ne bi pogodilo samo civilni život. Moglo bi usporiti ili blokirati vojni odgovor koji članak 5. obećava.

Ta se preklapanja već vide u reakcijama susjednih država. Estonija je istoga dana izdala upozorenja na prijetnju dronovima u svojim južnim okruzima, dok je Latvija upozorila na zračne rizike na istoku zemlje (Yle). Poljska je iste obavještajne podatke protumačila kao prijetnju vlastitim LNG terminalima, željezničkim vezama i uskom koridoru Suwałki, koji je povezuje s Litvom (Rzeczpospolita). Švedska priprema Gotland kao nadzorno i logističko čvorište za središnji Baltik, polazeći od procjene da taj otok mora ostati pod savezničkom kontrolom za svako kretanje prema istočnoj obali (Dagens.se).

U skladu s time prilagodio se i NATO-ov zapovjedni lanac. Od 1. srpnja 1. njemačko-nizozemski korpus preuzeo je taktičko zapovjedništvo nad NATO-ovim kopnenim snagama u Latviji i Estoniji, zamijenivši prethodni raspored (mil.lv). Ta je promjena važna jer određuje tko koordinira pojačanja ako se upozorenja pokažu utemeljenima, ali i hoće li koridor Suwałki biti pod jednim zapovjedništvom ili podijeljen između dvaju stožera.

Što ostaje tajno

Izvješća koja se pozivaju na AP navode da obavještajni podaci nisu identificirali konkretnu lokaciju ni vrijeme mogućih napada (AP via Newsmax). Le Figaro je upozorenje opisao kao obavještajne podatke o mogućim „selektivnim kinetičkim operacijama” protiv infrastrukture (Le Figaro). NATO na prijetnju koja je vjerodostojna, ali javno nedokazana, odgovara rotirajućim savezničkim postrojbama, a ne trajnim novim bazama. Sustav tako može djelovati bez parlamentarnog glasovanja i bez javnog otkrivanja dokaza na kojima se odluke temelje.

Baltički i danski parlamenti svojim građanima duguju jasnu razliku između triju stvari: koji je dio odgovora bio redovita, već planirana rotacija, koji je bio hitno pojačanje potaknuto novim obavještajnim podacima i koji prag dokaza opravdava slanje vojnika kada te dokaze nije pregledalo nijedno izabrano tijelo izvan izvršne vlasti.