Belgiji nedostaje €7.7 billion

Belgijski savezni odbor za nadzor proračuna poručio je vladi da do 2029. mora zatvoriti manjak od 7,7 mlrd. eura kako bi ispunila europske fiskalne obveze; do 2031. taj bi se iznos popeo na 9,8 mlrd. eura (BRF). Ministar financija Vincent Van Peteghem već je upozorio da će prilagodba iznositi najmanje 7 mlrd. eura (PAL). Savez poslodavaca FEB/VBO procjenjuje još veći problem: pozivajući se na izračune belgijske središnje banke, tvrdi da je potrebno 14 mlrd. eura kako bi se manjak do 2029. spustio ispod tri posto BDP-a (FEB/VBO).

Zatvaranje takve rupe znači kombinaciju viših poreza, rezanja rashoda i promjena u mirovinskom sustavu. Raspon između procjena, od 7 do 14 mlrd. eura, već pokazuje da se koalicija još nije dogovorila gdje će stvarni teret pasti.

Pravila koja su natjerala vladu da iznese brojku

Europska unija promijenila je fiskalna pravila 2024. godine. Stari je sustav uglavnom počivao na jednom pitanju: je li godišnji manjak manji od tri posto BDP-a? Novi okvir prati takozvanu putanju neto rashoda, odnosno ograničenje koliko brzo državna potrošnja smije rasti svake godine, bez kamata na dug i programa financiranih europskim novcem (Europska komisija, Uredba 2024/1263).

Svaka država predaje višegodišnji plan. Bruxelles procjenjuje jesu li brojke vjerodostojne, Vijeće Europske unije ih potvrđuje, a dogovorena gornja granica potrošnje postaje obvezujuća.

Ako vlada prijeđe prag od tri posto BDP-a ili odstupi od dogovorene putanje, EU pokreće postupak prekomjernog manjka. To je formalni režim korekcije, s rokovima i nadzorom. Belgija je trenutačno jedna od devet država u tom postupku, uz Francusku, Italiju, Austriju, Finsku, Mađarsku, Poljsku, Rumunjsku i Slovačku (Europska komisija). Malta je nedavno iz postupka izašla (Brussels Times). Belgija nije.

Isti pritisak, različite računovodstvene tehnike

Belgija se izdvaja po tome što je vlada na stol stavila jasnu brojku. Većina država pod fiskalnim pritiskom to izbjegava.

Njemačka je najvidljiviji kontrast. Nacrt proračuna ministra financija Larsa Klingbeila za 2027. predviđa 203,7 mlrd. eura novog zaduživanja (ZEIT). Berlin si to može dopustiti djelomično zato što je ustavna izmjena izuzela obrambenu potrošnju iznad jedan posto BDP-a iz takozvane dužničke kočnice, ustavnog ograničenja zaduživanja savezne vlade. Ostatak manjka pokriva se povlačenjem pričuva i manjim transferima fondovima socijalnog osiguranja (t-online).

Njemački fiskalni pritisak zato nije manji, ali se ne pojavljuje kao jedna politički eksplozivna brojka. Zaduživanje je raspoređeno u pretince koje Bruxelles ne tretira jednako.

Rumunjska pokazuje drugi kraj problema. Zemlja je u postupku prekomjernog manjka još od 2020., a njezin je manjak 2025. iznosio 7,9 posto BDP-a (Europska komisija). U relativnom smislu, Bukurešt se suočava s mnogo većim jazom od Belgije. Kad vlade nemaju kapacitet brzo povećati prihode, prilagodba obično pada na administrativno najjednostavnije mjere: poreze na potrošnju, zamrzavanje plaća u javnom sektoru i linearna smanjenja rashoda. Cijenu tada nose kućanstva i državni službenici, jer ozbiljnije porezne i institucionalne promjene traže godine.

Vrijeme je pritom posebno nezgodno. EU i NATO traže od vlada da povećaju izdvajanja za obranu upravo u trenutku kada fiskalna pravila traže da smanje prostor za gotovo sve ostalo.

Brojka bez plana

Belgija ima ono što većini država u postupku prekomjernog manjka nedostaje: vidljiv cilj. No cilj nije isto što i plan. Iznos od 7,7 mlrd. eura ne govori umirovljenicima hoće li im se smanjiti prava, korisnicima zdravstvenog sustava hoće li usluge biti sužene, ni regionalnim vlastima hoće li dobivati manje transfere.

Druge belgijske procjene kreću se od 7 do 11 mlrd. eura, ovisno o pretpostavkama o rastu i kamatnim stopama (Business AM). FEB/VBO navodi i izračune odbora za nadzor prema kojima bi, ako potrošnja nastavi rasti sadašnjim tempom, trebalo uštedjeti 4,9 do 6,7 mlrd. eura (FEB/VBO).

Devet vlada u eurozoni suočeno je s različitim verzijama iste računice. Nijedna nije jasno objavila tko će podnijeti trošak prilagodbe. Belgija je učinila rijetku stvar: imenovala je račun. Dok koalicija ne kaže tko ga plaća, koji porezni obveznici, koji umirovljenici i koji javni službenici, ta brojka ostaje odgovornost bez politike.