Belgija dopušta ometanje dronova kod nuklearki

Dron se približava ogradi nuklearnog postrojenja. Senzori se aktiviraju, zaštitari zovu nadležne službe, a vrijeme curi u sekundama. Belgija želi da dio posebno zaštićenih lokacija dobije bržu mogućnost reakcije: ovlašteno ometanje drona prije dolaska policije ili vojske.

Nova pravila omogućila bi odabranim operaterima uporabu protudronskih ometača pod strogim uvjetima, među ostalim oko nuklearnih postrojenja, zatvora, Seveso lokacija, odnosno kemijskih postrojenja s opasnim tvarima, te europskih institucija u Bruxellesu. Time bi se proširila uporaba alata koji je dosad uglavnom bio u rukama policije, obrane i obavještajnih službi. Belgijski pokus važan je za cijelu Europu jer otvara teško pitanje: mogu li države obranu od dronova približiti ranjivim objektima, a da pritom ne stvore slabo nadzirano privatno zadiranje u radijski prostor?

Dopuštenje na ogradi

Ometanje može prekinuti upravljačku, videosignalnu ili navigacijsku vezu drona bez njegova rušenja oružjem. Zato je korisno u blizini napučenih ili osjetljivih lokacija. Istodobno je rizično jer je radiofrekvencijski spektar zajednički prostor. Propisi EU-a, poput Direktive o radijskoj opremi i Europskog zakonika elektroničkih komunikacija, štetne smetnje tretiraju kao područje koje države moraju nadzirati.

Belgija zato pokušava dopuštenje postaviti usko. Operateri bi morali poslati obavijest vezanu uz konkretan incident belgijskom telekomunikacijskom regulatoru BIPT/IBPT-u. Područje i trajanje ometanja morali bi svesti na najmanju moguću mjeru, a javna korist morala bi biti veća od rizika poremećaja.

Time se državna ovlast spušta do same ograde, ali se operaterima ne daje neograničeno pravo djelovanja. Dobivaju kontroliranu ovlast za trenutak u kojem je dron već blizu, a uobičajeni lanac odobravanja može biti prespor.

Pritisak je nastao nakon ponovljenih nezakonitih preleta u blizini zračnih luka, vojnih objekata i lokacija povezanih sa skladištenjem nuklearnog oružja. Belgija je zatim pokrenula program protudronske obrane vrijedan 50 milijuna eura, koji uključuje radare i prijenosne ometače. Slaba točka stalno je bila ista: neobjašnjeni incidenti oko kritičnih lokacija pokazali su kašnjenje između otkrivanja, zapovijedi i djelovanja.

Industrijska postrojenja već su pokazala gdje nastaje praznina. Nakon što su sumnjivi dronovi nadlijetali Thales Belgium, tvrtka je imala mogućnost otkrivanja, ali nije smjela zakonito ometati signal bez nadležnih vlasti. Mogla je promatrati i upozoravati dok su dronovi još bili iznad lokacije (EU Today, War Wings Daily).

Neujednačena europska karta

Belgijska odluka nije samo pitanje nacionalne sigurnosne administracije. Zaštićene lokacije obuhvaćaju institucije EU-a, objekte povezane s NATO-om i infrastrukturu važnu za provedbu sankcija. Belgijska izloženost proizlazi iz sjedišta NATO-a, institucija EU-a i uloge Eurocleara u zamrznutoj ruskoj imovini. Nacionalno pravilo o ometačima zato može utjecati na stvarnu sigurnost europskih centara moći.

Tu se vidi europski problem. Komisija ima akcijski plan za suzbijanje prijetnji dronovima, utemeljen na testiranjima, zajedničkim alatima i usklađivanju tehničkih sposobnosti. No države članice i dalje odlučuju tko smije stvarno primijeniti silu ili ometanje. Euronews je precizno opisao granicu: EU može pomagati u koordinaciji, ali sigurnost od dronova ostaje pretežno nacionalna nadležnost.

Francuska ide u sličnom smjeru. Tekst francuskog Senata omogućio bi vitalnim operaterima ili njihovim ugovornim partnerima uporabu protudronske opreme protiv neposrednih prijetnji u blizini zaštićenih lokacija. Njemačka zadržava strožu liniju. Bundesnetzagentur, njemački regulator, ometače uglavnom smatra nezakonitim izvorom smetnji.

Europa tako različito odmjerava brzinu i nadzor. Belgija i Francuska ispituju model delegirane obrane lokacija, dok Njemačka ostaje bliže modelu u kojem država zadržava središnju ulogu. Što se više dronova pojavljuje blizu zračnih luka, luka, vojnih objekata i energetskih postrojenja, to će takav regulatorni mozaik biti teže održati.

Rizik koji ostaje otvoren

Argument za belgijski potez jednostavan je: dronovi se kreću brže od ministarstava. Operater lokacije katkad je jedini akter dovoljno blizu da reagira na vrijeme.

Rizik je jednako konkretan. Ometač može poremetiti hitne komunikacije, zrakoplovne sustave ili zakonite radijske usluge. Onesposobljeni dron može se srušiti i izvan ograde, čime se opasnost premješta sa zaštićene lokacije na ljude i imovinu u okolini.

Pravi test bit će u detaljima koje Belgija još nije u cijelosti javno razradila: tko se kvalificira za takvu ovlast, trebaju li operateri prethodnu uputu ili je dovoljna obavijest, kako se bilježe aktivacije, tko ih naknadno provjerava i tko plaća štetu ako zakonito ometanje izazove posljedice. Belgija Europi nudi model brže obrane na posljednjem metru. Istodobno pokazuje koliko lako sigurnost od dronova može prestići pravni sustav koji bi je trebao držati pod nadzorom.