Belgijski energetski otok čeka vjetar

Belgija priprema dražbu za nove pučinske vjetroelektrane u zoni Princess Elisabeth, s ciljem da struja iz njih u sustav uđe oko 2031. Na papiru, riječ je o nacionalnom projektu: jedna država, jedna morska zona, jedan paket turbina. U stvarnosti, ključ je u infrastrukturi ispod te slike. Umjetni energetski otok, s izvoznim kabelima predviđenima za povezivanje sa susjednim državama, pretvara belgijski natječaj u provjeru može li Sjeverno more funkcionirati kao zajednički bazen obnovljive energije (FPS Economy Belgium).

Prvi dobitnici neće biti kućanstva. Dobit će ponajprije ulagači i energetski razvijatelji koji osiguraju ugovore dovoljno pouzdane da ih banke financiraju, zatim luke i inženjerske tvrtke s rijetkim kapacitetima za ugradnju na moru te operatori mreže koji grade reguliranu infrastrukturu. Potrošači mogu profitirati tek ako manja ovisnost o fosilnim gorivima s vremenom snizi troškove sustava, a to nije zajamčeno. Mrežarine i državne potpore također završavaju na računima za struju, pa konačna raspodjela troška ovisi o odlukama koje Belgija još nije donijela.

Otok povezan s više od jedne države

Otok Princess Elisabeth, koji belgijski operator prijenosnog sustava Elia gradi na moru, prikupljat će električnu energiju iz novih vjetroelektrana i podupirati visokonaponske veze s drugim državama (Elia). Time postaje čvorište prekogranične mreže koju su vlade država Sjevernog mora dogovorile na summitu u Ostendeu 2023., kada su Belgija, Njemačka, Danska i Nizozemska pristale usklađivati kabele koji povezuju više država, umjesto klasičnog modela u kojem jedna vjetroelektrana vodi prema jednoj obali (North Sea Summit Declaration).

Gospodarska logika takvog pristupa opisana je u strategiji Europske komisije za pučinsku energiju: vjetar na moru isplativiji je kada ga prate prekogranični kabeli i tržišna pravila koja omogućuju da električna energija teče ondje gdje postoji potražnja (EUR-Lex). U povezanim tržištima struja se kroz usklađene dražbe kreće iz jeftinijih prema skupljim područjima. Belgijska pučinska energija tako može snižavati cijene u Nizozemskoj i Njemačkoj, ali istodobno premještati uska grla u mreži.

Belgija ulazi u isti vremenski okvir isporuke kao dansko-njemački projekt Energiø Bornholm, koji će povezati pučinske vjetroelektrane s trafostanicama u obje države, uz početak većih građevinskih radova oko 2027. i 2028. godine (Bornholm.dk). To znači natjecanje za iste kabele, pretvaračke platforme i brodove za ugradnju.

Pravi rizik leži u ugovoru

Europa već ima skupo iskustvo s loše oblikovanim natječajima. Model bez potpora, koji su Nizozemska i Njemačka iskušavale otprilike između 2019. i 2025., urušio se kada su više kamatne stope i troškovi gradnje učinili projekte teško financivima. Države se zato vraćaju ugovorima za razliku, poznatima kao CfD: država jamči najnižu cijenu po jedinici proizvedene električne energije. Kada tržišna cijena padne ispod ugovorene „izvršne cijene”, država plaća razliku. Kada cijena poraste iznad nje, proizvođač vraća višak (European Commission).

Javna izloženost može biti velika. Europska komisija prošloga je tjedna odobrila francuski program potpore za pučinske vjetroelektrane ukupne snage 11,1 GW, s teoretskom gornjom granicom od 63 mlrd. eura tijekom 25 godina (Commission européenne, Connaissance des Énergies). Taj se iznos smanjuje ako veleprodajne cijene ostanu visoke, ali pokazuje koliki fiskalni prostor takve obveze mogu zauzeti.

Njemačko udruženje energetske industrije BDEW traži ugovore za razliku usklađene s inflacijom, uz obrazloženje da ponude s fiksnom cijenom ostavljaju razvijatelje izložene rastu troškova nakon dražbe (Energie & Management). Belgija ima isti izbor: ako izvršnu cijenu veže uz inflaciju, država preuzima veći dio troškovnog rizika. Ako je fiksira, ulagači će tražiti višu cijenu unaprijed ili odustati.

U cijeloj regiji mreža je najtvrđe ograničenje. Akcijski plan Europske komisije za elektroenergetske mreže upozorava da se prijenosne mreže moraju širiti brže kako bi prihvatile obnovljive izvore i elektrifikaciju (European Commission). Pučinske vjetroelektrane bez dovoljne mreže ostaju skupa konstrukcija u moru.

Manja ovisnost o gorivu ne znači automatski niže račune

Smanjenje ovisnosti o plinu i ugljenu dugoročna je korist. No do računa kućanstava ona dolazi tek kroz lanac stavki koje Belgija još mora definirati: mrežarine za otok Princess Elisabeth i njegove kabele, namete za financiranje ugovora za razliku te troškove uravnoteženja sustava kada proizvodnja vjetra oscilira. Svaka od tih stavki politička je odluka. Svaka drukčije pogađa industriju, male poduzetnike i kućanstva.

Belgijska pravila natječaja, uključujući izvršne cijene, indeksaciju, odgovornost u slučaju kašnjenja mreže i postupanje kada veleprodajne cijene postanu negativne, još nisu objavljena. Belgija zato ne kupuje samo turbine. Ona raspoređuje financijski rizik prekograničnog elektroenergetskog sustava čija mreža još sustiže političke ambicije.