Belgija prijeti izlaskom iz programa fregata

Belgijski ministar obrane dao je Nizozemskoj i brodograditelju Damenu rok do listopada: ili će zajednički program fregata biti vraćen pod nadzor ili Belgija izlazi. Prema izvješću RTBF-a, cijena po brodu više se nego udvostručila, na oko 1,3 mlrd. eura, dok je prva isporuka pomaknuta na 2033. (Le Soir). Program je trebao pokazati da male mornarice NATO-a mogu pametnije kupovati zajedno. Umjesto toga, pokazuje što se događa kada slabiji partner u zajedničkoj nabavi nema stvarnu kočnicu za slučaj da projekt izmakne kontroli.

Tko vodi ugovor, a tko samo plaća

Belgijsko-nizozemsko pomorsko partnerstvo podijeljeno je prema vrsti brodova. Belgija vodi zamjenu minolovaca, a Nizozemska zamjenu fregata. Država koja vodi program upravlja odnosom s industrijom, nosi ugovor i donosi svakodnevne odluke. Partnerska država plaća svoj dio i na kraju dobiva brodove, ali ne sjedi izravno za stolom s brodogradilištem.

Takav model funkcionira dok projekt ide prema planu. Belgijski dio, vezan uz minolovce, nije proizveo isti lom: brod Tournai priprema se za pomorske pokuse, a stariji brodovi već se prebacuju Bugarskoj (Army Recognition, Baird Maritime). Riječ je o dvanaest brodova koje gradi Naval Group i koji, prema dostupnim podacima, idu prema rasporedu (Naval Group).

Nizozemski dio, vezan uz fregate, zapao je u krizu. U lipnju 2023. nizozemsko Ministarstvo obrane potpisalo je s Damenom ugovor za četiri protupodmorničke fregate, po dvije za svaku mornaricu (Dutch Defence).

Što je pošlo po zlu i koliko to stoji

NRC piše da je problem u samom projektiranju. Naoružanje i senzori više ne stanu u prvotno planirani trup. Veći trup mijenja pogon, stabilnost i cijenu. Kako je brod rastao, rastao je i račun.

Politički je to posebno osjetljivo jer ministar Theo Francken tvrdi da je cijena krenula od približno 600 mil. eura po brodu. Belgijski mediji pišu da bi iznos mogao dosegnuti 1,8 mlrd. eura u cijenama iz 2022. (RTBF). To su ministarske tvrdnje i novinska izvješća, a ne revidirane ugovorne vrijednosti. No i opreznije procjene znače udvostručenje cijene.

Isporuka 2033. otvara operativni problem. Belgijske stare fregate Leopold I i Louise-Marie mogle bi biti povučene bez spremne zamjene. Oko 2030. Belgija bi mogla ostati bez ijednog raspoloživog eskortnog broda, baš u trenutku kada NATO od europskih mornarica traži više protupodmorničkih sposobnosti u Atlantiku i Sjevernom moru.

Tržište nije prazno, ali slobodni kapaciteti jesu

Francken traži da francuska, njemačka, španjolska, talijanska i turska brodogradilišta do listopada dostave alternativne ponude. Francuski Naval Group ima fregatu FDI u serijskoj proizvodnji, ali brodogradilište u Lorientu popunjeno je do 2034. (franceinfo). Španjolska Navantia upravo je položila kobilicu treće fregate klase F-110, no ti brodovi tek ulaze u španjolsku službu (La Voz de Galicia). Europska brodogradilišta koja grade fregate uglavnom imaju pune knjige narudžbi. Problem nije manjak projekata, nego manjak slobodnih proizvodnih termina.

Promjena dobavljača nosi vlastite rizike. Njemačka je nedavno otkazala svoj program fregata u kojem je Damen bio glavni ugovaratelj i okrenula se konkurentskom TKMS-u. Taj je izlazak već otvorio optužbe za nezakonit raskid i mogućnost odštetnih zahtjeva koji bi mogli dosegnuti milijarde (Zeit, NZZ). Raskid obrambenog ugovora nije čisti novi početak. Može postati zaseban višegodišnji pravni spor.

Zamka

Belgija sada ima tri loše mogućnosti. Može ostati s Damenom i prihvatiti prekoračenja troškova uz prazninu u sposobnostima. Može izaći iz programa, uz troškove raskida, izgubljeno vrijeme i čekanje u redu kod novog dobavljača. Ili može alternativne ponude koristiti kao pritisak, nadajući se da će Nizozemska natjerati Damen na isporuku.

Nitko javno nije pokazao koliki dio odgovornosti pripada Damenu, koliki nizozemskom upravljanju programom, a koliki promjenama belgijsko-nizozemskih zahtjeva. Bez te raščlambe odluka u listopadu donosila bi se djelomično naslijepo.

Program minolovaca pokazuje da zajednička nabava može funkcionirati. Program fregata pokazuje pod kojim uvjetom: oba partnera moraju unaprijed znati tko može zaustaviti ugovor, tko plaća kašnjenje i što se događa ako država koja vodi projekt izgubi nadzor. Belgija ta pitanja nije riješila na vrijeme. Svaka europska vlada koja danas zagovara zajedničku obrambenu nabavu trebala bi Franckenovo pitanje postaviti prije potpisa, a ne nakon što račun stigne.