Bercy traži zamrzavanje proračuna za 2027.

Četvero ekonomista koje je angažirao Bercy, francusko ministarstvo financija, predložilo je za 2027. takozvanu „bijelu godinu”: jednogodišnje nominalno zamrzavanje velikog dijela javne potrošnje, čime bi se zaustavila automatska povećanja ugrađena u francuski proračunski sustav (Le Figaro). Prema medijskim izvješćima o nalazima stručne misije, Francuskoj bi do 2032. trebalo 126 mlrd. eura ušteda kako bi spriječila da manjak krene prema 7 posto BDP-a (Upday). Samo izvješće nije objavljeno, pa te brojke treba čitati kao procjene iz neslužbenih izvora. No i sam prijedlog pokazuje da se Pariz više ne može osloniti samo na rast i porezne prihode.

Isti euri, više cijene, manje usluga

Nominalno zamrzavanje znači da bi bolnice, škole i mirovinski programi iduće godine dobili jednak broj eura kao i ove. Ako cijene porastu makar umjereno, svaki zamrznuti euro vrijedi manje. Rez se tako provodi tiho, kroz inflaciju.

U tome je i smisao prijedloga. Francuski problem s javnom potrošnjom ne proizlazi iz jednoga rastrošnog programa, nego iz rashoda koji rastu po formulama: mirovine se usklađuju s cijenama, zdravstveni troškovi rastu sa starenjem stanovništva, socijalne naknade automatski se pomiču naviše. Zamrzavanje udara upravo na te formule. Umjesto da za svaku proračunsku stavku osmišljava poseban rez, država prepušta inflaciji da smanji stvarnu vrijednost potrošnje.

Računica je neugodna. Francuski javni dug iznosio je oko 113 posto BDP-a u 2024., gotovo dvostruko više od referentne vrijednosti EU-a od 60 posto (BNP Paribas Economic Research). Samo plaćanja kamata za 2026. procjenjuju se na 77,4 mlrd. eura, što ih već čini najvećom pojedinačnom stavkom francuskog proračuna (Boursorama).

Čak i uz višegodišnje smanjivanje rashoda, dug bi se do 2030. mogao tek stabilizirati oko 120 posto BDP-a (BNP Paribas Economic Research). Za to bi bio potreban primarni višak, odnosno višak prihoda nad rashodima prije plaćanja kamata, od oko 0,8 posto BDP-a. Francuska je takav rezultat posljednji put ostvarila između 1998. i 2001.

Ulagači su Francusku nakratko tretirali kao Italiju

Financijska tržišta ne čekaju kraj političke rasprave. Francuska desetogodišnja državna obveznica 14. srpnja nosila je prinos od oko 3,88 posto, dok je usporediva njemačka obveznica plaćala oko 3,12 posto (Idéal Investisseur, Financial Times). Razlika od približno 76 baznih bodova, odnosno 0,76 postotnih bodova, ne odražava samo strah od proračuna. Ulogu imaju i likvidnost tržišta te očekivanja o kamatnim stopama Europske središnje banke. Ipak, smjer francuskog manjka i politička rascjepkanost ostaju glavni razlog pritiska.

Oštriji signal stigao je nekoliko dana ranije. Oko 9. i 10. srpnja trošak osiguranja francuskog državnog duga od neplaćanja nakratko je premašio talijanski (QuiFinanza, MarketScreener). To nije bila trajna presuda tržišta, nego kratka snimka. Ali poljuljala je staru pretpostavku eurozone: Francuska se zadužuje kao jezgrena ekonomija, Italija kao rubna. Tijekom nekoliko trgovinskih dana taj se poredak okrenuo.

Tko će podnijeti zamrzavanje

Francuska je već u postupku prekomjernog manjka, službenoj proceduri EU-a koja se pokreće kada država probije europska fiskalna pravila o manjku ili dugu (European Commission). Različite europske prijestolnice francuski prijedlog čitaju kroz vlastite strahove. Njemački FAZ nazvao je Francusku europskim „rizičnim pacijentom”, povezujući dijagnozu s političkom rascjepkanošću i rastućim dugom (FAZ). Belgija u tome prepoznaje vlastiti obrazac: njezina se koalicija, prema izvješćima, suočava s manjkom od 7,7 mlrd. eura do 2029. (info.fr, 21news.be).

Dublje pitanje glasi može li reformirani fiskalni okvir EU-a, koji je krute godišnje ciljeve zamijenio planovima smanjenja duga dogovorenima za svaku državu posebno, izdržati kada je zemlja na testu Francuska. Ako zamrzavanje vjerodostojno smanji manjak, trošak zaduživanja pada, a okvir opstaje. Ako ne uspije, razlika u prinosima raste, kamate se gomilaju, a Pariz ulazi u teže proračunske odluke pod većim pritiskom tržišta.

Prema medijskim izvješćima, stručna misija razmatrala je izuzeće najnižih starosnih mirovina (Upday). Tu se vidi osnovna napetost: zamrzavanje je politički provedivo samo ako se dio rashoda zaštiti, ali svako izuzeće prebacuje teret na ono što ostaje — lokalne usluge, plaće u javnom sektoru, bolničke proračune i ulaganja. Prva prava proračunska bitka vodit će se oko toga kojoj će se zamrznutoj stavci dopustiti da se odmrzne.