Berlin sukreira francusko nuklearno odvraćanje

Francuska i Njemačka održale su 27. svibnja u Parizu prvu radnu sjednicu svoje bilateralne skupine za nuklearno upravljanje (n-tv, Deutschlandfunk). Time je napravljen novi korak u izgradnji europskog okvira za nuklearno odvraćanje koji sada obuhvaća devet država. Ni u jednoj od njih parlament nije glasao o konkretnim aranžmanima.

Okvir potječe od 2. ožujka, kada je predsjednik Emmanuel Macron u francuskoj podmorničkoj bazi Île-Longue najavio dissuasion avancée, odnosno istureno odvraćanje. Francuska bi prvi put od 1992. povećala zalihu nuklearnih bojevih glava i prestala javno objavljivati veličinu svojega arsenala. Kancelar Friedrich Merz potpisao je deklaraciju kojom je osnovana upravljačka skupina. Sljedećih tjedana Poljska, Norveška, Finska, Nizozemska, Belgija, Grčka, Švedska, Danska i Ujedinjena Kraljevina ušle su u okvir zasebnim bilateralnim kanalima.

Što Njemačka zapravo dobiva

Francuska novu ulogu Berlina naziva co-gestionnaire doctrinal, doktrinarnim su-upraviteljem. U praksi to znači strateški dijalog o tome kako se francuske nuklearne, konvencionalne i proturaketne sposobnosti uklapaju u širu obrambenu sliku. Njemačka ne sudjeluje u planiranju udara, ne bira ciljeve i nema utjecaj na odluku o lansiranju. Ta ovlast ostaje isključivo u rukama francuskog predsjednika.

Prvi konkretan njemački korak bit će promatrački status na francuskoj nuklearnoj vježbi „Poker” u rujnu 2026. Njemački zrakoplovi poslije bi mogli pružati lovačku pratnju ili punjenje gorivom u zraku francuskim Rafaleima naoružanima nuklearnim oružjem (n-tv). To su konvencionalne potporne zadaće, ne nuklearna dostava.

Njemačka u NATO-u već ima više od toga. U zračnoj bazi Büchel njemački piloti uvježbavaju uporabu američkih nuklearnih bombi B61 i sudjeluju u Skupini za nuklearno planiranje, glavnom savezničkom tijelu za nuklearnu politiku. IPG-Journal francuski je aranžman ocijenio „manje sadržajnim”, bez „vjerodostojnog dobitka za odvraćanje” ako Njemačka ne dobije stvarni utjecaj na planiranje (IPG-Journal).

Motiv je osiguranje od političkog rizika. Pouzdanost Sjedinjenih Država već je dulje pod upitnikom, a Parizu i Berlinu treba vidljiv bilateralni uspjeh. Upravljačka skupina upravo to daje. Njezina je vrijednost u političkom manevriranju, ne u novoj vojnoj sposobnosti.

Devet demokracija, bez zakonodavnog postupka

Upravljačka skupina osnovana je zajedničkom deklaracijom na temelju članka 4. Ugovora iz Aachena, francusko-njemačkog sporazuma o suradnji iz 2019., pa nije bila potrebna nova parlamentarna ratifikacija. Parišku sjednicu vodio je Merzov savjetnik za sigurnost Günter Sautter, a nastavak razgovora planiran je prije njemačke ljetne parlamentarne stanke (Stern, Deutschlandfunk).

Isti obrazac izvršne vlasti bez stvarne parlamentarne rasprave vidi se u cijelom okviru. Poljska se uključila u francuske nuklearne vježbe nakon travanjskog summita u Gdanjsku. Norveška je 27. svibnja potpisala Narvički aranžman. Finska je podnijela zakon kojim bi ukinula zabranu smještaja nuklearnog oružja na svojem teritoriju i jedina je među devet država u kojoj oporbene stranke traže zakonodavni postupak. Drugdje su parlamenti najviše obaviješteni, ali nisu konzultirani.

Tri države članice Europske unije, Austrija, Irska i Malta, pravno su vezane Ugovorom o zabrani nuklearnog oružja, koji ih obvezuje da se protive svakom obliku nuklearne pomoći. U bilateralnim okvirima koji se grade oko njih nemaju institucionalni kanal za prigovor.

Neispitane pravne granice

Nekoliko ključnih pitanja još nije pravno razriješeno. Nikada nije ispitano bi li njemački zrakoplov cisterna, koji gorivom opskrbljuje Rafale naoružan nuklearnim oružjem, predstavljao „pomoć” prema Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja, sporazumu iz 1968. koji državama bez nuklearnog oružja zabranjuje njegovo stjecanje ili kontrolu. Njemački Ugovor dva plus četiri iz 1990., kojim je omogućeno ponovno ujedinjenje, zabranjuje njemačku „kontrolu nad” nuklearnim oružjem. Francuski je model pažljivo postavljen ispod toga praga, ali sam prag nikada nije pravno definiran u operativnom kontekstu.

Do rujanske vježbe „Poker” ovaj će okvir proći dva kruga bilateralnih razgovora, jednu promatračku misiju i nijedno parlamentarno glasanje. Vojni je sadržaj ograničen: Njemačka od Francuske dobiva manje nego što već ima u NATO-u. Veća je demokratska promjena. Devet europskih država normalizira odluke izvršne vlasti o sudjelovanju u nuklearnim operacijama bez zakonodavne rasprave, kao da je najopasnije oružje na svijetu preosjetljiva tema za parlament. U kojem trenutku konvencionalno sudjelovanje u nuklearnim operacijama prestaje biti konvencionalno?