Berlin ulazi u ukrajinske vježbe

Berlin je najprije rekao ne, pa zatim da. U toj se promjeni vidi i potencijal i slabost najambicioznijeg europskog pokušaja da se za Ukrajinu izgrade sigurnosna jamstva izvan zapovjedne strukture NATO-a. Koalicija voljnih država, koju predvode Francuska i Ujedinjena Kraljevina, a kojoj se sada priključuje i Njemačka, ove će jeseni na poljskom teritoriju uvježbavati planove za raspoređivanje višenacionalnih snaga (UK government, Notes from Poland).

Riječ je o Multinational Force for Ukraine, odnosno MNF-U, privremenom vojnom aranžmanu za Ukrajinu za koji je koalicija na pariškom summitu objavila da je „spreman za djelovanje”. To nije operacija NATO-a, niti obrambena misija Europske unije. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte bio je na pariškom sastanku, ali kao gost, ne kao zapovjednik (NATO).

Emmanuel Macron, Keir Starmer i Friedrich Merz supredsjedaju koalicijom, ali svaka država zadržava vlastiti ustavni postupak odobravanja eventualnog raspoređivanja snaga. Elizejska palača opisuje te snage kao obrambeni instrument, namijenjen pružanju sigurnosnih jamstava nakon vjerodostojnog prekida vatre (Élysée). TF1 Info prenio je francusko tumačenje prema kojem te snage ne bi nadzirale sam prekid vatre, što nije tehnička sitnica nego razlika koja određuje tko preuzima rizik i pod kojim pravilima (TF1 Info). Ne postoji automatski okidač za djelovanje. Ne postoji stalna postrojba. Nisu objavljena ni zajednička pravila uporabe sile.

Berlinska korekcija preko noći

Njemački vladini krugovi 14. srpnja dali su do znanja da Berlin neće sudjelovati u jesenskim vježbama, koje su tada opisivane kao manja planska aktivnost (MDR). Već sljedećeg dana glasnogovornik vlade Stefan Kornelius potvrdio je da će Njemačka ipak sudjelovati, uz napomenu da se pojedinosti još usuglašavaju uoči Francusko-njemačkog vijeća za sigurnost i obranu (n-tv). Sam Merz ostao je na političkoj formulaciji: Njemačka je spremna imati važnu ulogu u budućim sigurnosnim jamstvima, ali Bundestag, njemački parlament, odlučivat će o „vrsti i opsegu” sudjelovanja (Bundesregierung).

Zašto je došlo do zaokreta, javno dostupni podaci ne pokazuju. Najjednostavnije objašnjenje glasi ovako: Berlin je vježbu isprva tretirao kao sporedni stožerni događaj. Kad je nesudjelovanje u sigurnosnoj probi koju na poljskom teritoriju podupiru Francuska i Britanija počelo izgledati kao političko samoisključenje iz najvidljivije europske inicijative za Ukrajinu, računica se brzo promijenila.

Njemačka nije objavila hoće li poslati borbene postrojbe, stožerne časnike, logističke jedinice ili osoblje za vezu. S obzirom na to da se vježba, prema dostupnim izvješćima, opisuje kao manjeg opsega, izglednije su planske i koordinacijske uloge nego veliko raspoređivanje vojnika (Tagesspiegel).

Poljska postaje poligon

Donald Tusk ponudio je poljski teritorij, logistiku i financijsku potporu za vježbe (NV). Time se Varšava iz države na prvoj liniji koja traži sigurnosna uvjeravanja pomiče u ulogu regionalnog organizatora sigurnosti. Ugošćavanje snaga iz Francuske, Britanije i Njemačke znači odabir terena, provjeru zapovjednih veza i prihvaćanje političke izloženosti na istočnom krilu.

Obuhvat vježbi mogao bi biti širi od Poljske. Finski predsjednik Alexander Stubb rekao je da će Finska pridonijeti s približno deset stožernih časnika te aktivnost opisao kao uobičajenu obuku u novoj sigurnosnoj stvarnosti, dok je Yle izvijestio da su vježbe povezane s Poljskom, Rumunjskom i Turskom (Yle). Deset stožernih časnika nije velik broj. Ali upravo stožerni časnici rade planski posao koji stvarnu probu razlikuje od političke fotografije. Finski doprinos tiho pokazuje da ozbiljne države u pripreme uključuju ljude koji znaju kako se takve operacije doista slažu.

Problem neujednačene koalicije

Ne sudjeluju svi. Slovački premijer Robert Fico odbacuje daljnju vojnu pomoć Ukrajini (SITA). Upravo zbog takve neujednačenosti koalicijski format i postoji. Formalne strukture NATO-a nose ograničenja povezana s rizikom eskalacije. U vanjskoj politici Europske unije potrebna je jednoglasnost, što znači da svaka pojedina država može blokirati odluku. Kad su oba kanala prespora ili previše sputana, države koje žele djelovati stvaraju usporedne koalicije: neke sudjeluju, neke podupiru, a neke ostaju po strani.

Jesenske vježbe u Poljskoj prvi su konkretan test može li taj pristup proizvesti nešto operativno. Europa je od općenitih razgovora o jamstvima došla do imenovanja snaga, zakazivanja vježbi i određivanja teritorija. Koalicija je prošla summitnu pozornicu. Još nije dokazala da njezine članice mogu osigurati ljude, politička odobrenja i zapovjedna pravila zbog kojih sigurnosno jamstvo počinje nešto značiti prije sljedeće moguće prilike za prekid vatre.