Berlin planira rekordno zaduživanje

Njemačka se sprema zadužiti znatno više nego što se vidi iz samoga državnog proračuna. Nacrt za 2027. predviđa oko 203,7 milijardi eura novog duga kroz tri kanala: redovni savezni proračun, infrastrukturno-klimatski fond i posebni fond za Bundeswehr (Tagesschau, ZEIT). Do 2030. ukupna putanja upućuje na oko 839 milijardi eura novog zaduženja (n-tv). Država koja je desetljeće od južne Europe tražila stezanje remena sada se zadužuje tempom kakav bi Berlin još prije pet godina teško prihvatio drugima.

Jedna dužnička kočnica, tri prostora za zaduživanje

Njemačka ustavna dužnička kočnica, pravilo uvedeno kako bi redovni godišnji manjkovi ostali niski, formalno nije ukinuta. Ona i dalje ograničava obični savezni proračun. No politički najosjetljivije stavke potrošnje sve su više premještene izvan toga okvira.

Mehanizam se oslanja na posebne fondove. Infrastrukturno-klimatski fond vrijedan 500 milijardi eura zadužuje se u vlastitim knjigama, odvojeno od osnovnog proračuna (Euroconstruct). Potrošnja za obranu iznad jedan posto BDP-a izuzeta je iz izračuna dužničke kočnice u sklopu fiskalne reforme iz ožujka 2025. (Tagesschau). Zato se novo zaduženje za 2027. slaže u slojevima: 118,7 milijardi eura u redovnom proračunu (n-tv), 54,9 milijardi eura preko infrastrukturnog fonda i 30 milijardi eura preko fonda za Bundeswehr.

Posljedica je politički neobična. Njemačka se ukupno zadužuje u rekordnim iznosima, dok se pojedina ministarstva istodobno suočavaju s pritiskom štednje. Ministarstvo financija iskoristilo je oko 10 milijardi eura pričuva kako bi zatvorilo rupe u planu za 2027. (Deutschlandfunk). Za 2028. već se očekuje dodatni manjak od 30 milijardi eura (ad-hoc-news).

Tko dobiva novac

Najizravnije dobivaju obrambena industrija i infrastrukturne tvrtke. Ulaganja se 2027. penju na oko 117,5 milijardi eura, dok samo obrambena potrošnja doseže 130,1 milijardu eura (Devdiscourse/Reuters). To znači više narudžbi za građevinski sektor, inženjerske tvrtke i dobavljače vojne opreme. BNP Paribas procjenjuje da bi njemački fiskalni zaokret mogao 2026. podignuti rast za oko 0,7 postotnih bodova, kroz javna ulaganja i privatnu potrošnju koju ona privlače (BNP Paribas).

Za kućanstva su koristi sporije i manje sigurne. Bolje željeznice, digitalne mreže i sigurnosni kapaciteti nastaju godinama. Istodobno, pritisak na redovni proračun može značiti rezanje subvencija i promjene u socijalnoj potrošnji. Najjasniji trošak pada na buduće porezne obveznike: prinos na njemačku desetogodišnju obveznicu kreće se oko 2,94 posto (Trading Economics), daleko od gotovo nultih stopa koje su stariji dug činile jeftinim. Uz ukupni savezni dug od 1,843 bilijuna eura (BMF), veći izdaci za kamate postupno sužavaju prostor proračuna u idućim godinama.

Europa čita signal

Svaka susjedna država iz njemačkog zaokreta izvlači drukčiju pouku. Francuska vidi licemjerje: Berlin se kod kuće zadužuje u velikim iznosima, dok prema izvješćima istodobno traži rezanje oko 400 milijardi eura iz sljedećega dugoročnog proračuna EU-a (Upday/Reuters). Italija dobiva politički argument: ako se Njemačka može snažno zaduživati za obranu, Rim može tražiti sličnu fleksibilnost. Ipak, smanjenje razlike između prinosa talijanskih i njemačkih obveznica može nastati i zato što je njemački prinos porastao, a ne zato što su talijanske javne financije postale sigurnije (Corriere). Poljska pak strahuje za proračun EU-a, jer joj je u ugovorenom sufinanciranju vezano 212,6 milijardi zlota (MFiPR).

Tržišta obveznica zasad su mirna. Njemačka ostaje referentni dužnik eurozone (FT). No ključno je pitanje otvara li Berlin doista novi prostor za ulaganja ili samo staru potrošnju premješta u novu proračunsku posudu. Pravni test za infrastrukturni fond traži tek da prilagođena ulaganja u redovnom proračunu dosegnu 10 posto potrošnje, što je računovodstveno mjerilo, a ne dokaz da su mostovi, pruge ili mreže doista izgrađeni (Euroconstruct). Ministarstva mogu nastaviti rezati, dok se posebni fondovi zadužuju. Zato glavno pitanje nije sama razina njemačkog duga, nego hoće li se taj novac pretvoriti u stvarne kapacitete prije nego što se otvori sljedeća proračunska rupa.