Berlin zaobilazi dužničku kočnicu

Njemački savezni revizori upozorili su Bundestag 3. rujna da se savezna vlada kreće prema dužničkoj zamci. Ako Berlin provede sadašnje planove potrošnje, savezni bi se dug mogao udvostručiti, s približno 1,5 bilijuna eura krajem 2020. na najmanje 3 bilijuna eura do 2030. godine (FAZ, Bundestag). To nije samo njemačka priča. Najveće europsko gospodarstvo zadužuje se za vlastitu obranu i infrastrukturu, dok istodobno traži da se iz sljedećega proračuna Europske unije izreže oko 400 milijardi eura (Investir/Les Echos). Što je Berlin zaduženiji, to je manje spreman plaćati europske kompromise.

Kako 200 milijardi eura godišnje prolazi mimo dužničke kočnice

Bundesrechnungshof, institucija koja nadzire troši li savezna vlada novac zakonito i svrsishodno, ne najavljuje krizu državnog duga. Njegovo je upozorenje preciznije: novo se zaduživanje sve više provodi mimo njemačke dužničke kočnice, ustavnog pravila koje savezni strukturni manjak ograničava na 0,35 posto BDP-a (Bundestag). To je pravilo uvedeno kako bi redovni proračuni ostali pod kontrolom. Ustavna izmjena iz ožujka 2025. otvorila je dvije velike iznimke. Izdvajanja za obranu iznad jedan posto BDP-a više se ne računaju u ograničenje. Uz to, novi fond za infrastrukturu i klimatsku neutralnost vrijedan 500 milijardi eura može se samostalno zaduživati tijekom dvanaest godina (BMF).

Posljedica je nagli rast zaduženja. Neto zaduživanje osnovnoga saveznog proračuna raste s 98 milijardi eura u 2026. na 167,3 milijarde eura u 2030. godini. Kada se pribroje posebni fondovi, novo zaduživanje samo u 2027. doseže oko 203 milijarde eura (Bundestag, Onvista/Reuters).

Račun za kamate pokazuje trenutak u kojem zaduživanje postaje izgubljen politički izbor. Prema vladinim projekcijama, izdaci za kamate do 2030. dosegnut će 80,7 milijardi eura, uz ukupnu saveznu potrošnju od 635,4 milijarde eura (Bundestag). Otprilike svaki osmi euro odlazio bi na servisiranje duga. Taj se novac mora platiti prije nego što proračun financira škole, željeznice ili porezna rasterećenja.

Posuđen novac, neizgrađeni mostovi

Razlog za zaduživanje postoji. Bundesbank je upozorio da su njemačka neto ulaganja u dugotrajnu imovinu 2024. i 2025. prvi put od ujedinjenja postala negativna, što znači da su se ceste, željeznice i energetske mreže trošile brže nego što su obnavljane (Bundesbank).

No odobriti dug lakše je nego nešto izgraditi. Institut ifo utvrdio je da se vlada 2025. preko infrastrukturnog fonda zadužila za 24,3 milijarde eura, dok su savezna ulaganja porasla samo 1,3 milijarde eura (ifo). Većina novog duga zamijenila je novac koji bi proračun ionako potrošio, umjesto da financira dodatne kapacitete. Zeit je izvijestio da je dosad iskorišteno tek oko 10 posto infrastrukturnog fonda (Zeit). Ministarstvo financija tvrdi da se stvarni učinak fonda treba mjeriti u razdoblju od 2025. do 2028. (BMF), ali zasad je to najava, ne rezultat.

Tko plaća u Europi

Kada se Njemačka više zadužuje, cijena zaduživanja raste i drugima u eurozoni. Njemačke državne obveznice služe kao referentna cijena za najsigurniji dug u Europi. Ako ta osnovica poraste, ulagači traže viši prinos i od ostalih vlada. Prinosi na njemačke desetogodišnje obveznice već su prešli 3,36 posto, najvišu razinu u 15 godina (Euronews, Le Monde). Francuska, s javnim dugom od 115,6 posto BDP-a (Insee), već je u postupku prekomjernog manjka, formalnom mehanizmu Europske unije koji od vlada s previsokim deficitima traži rezanje potrošnje ili povećanje prihoda. Francuski Senat procjenjuje da bi godišnji francuski doprinos sljedećem proračunu EU-a mogao skočiti s 26 na 36 milijardi eura (Sénat). Više tržišne kamatne stope taj pritisak samo pojačavaju.

Politička posljedica vidi se u pregovorima o sljedećem sedmogodišnjem proračunu EU-a za razdoblje 2028. – 2034., koji je Europska komisija predložila u iznosu od oko 2 bilijuna eura (European Commission). Šest zemalja neto uplatiteljica, među njima Njemačka i Nizozemska, traže duboke rezove (NOS). Poljska strahuje da će njemački proračunski pritisak značiti manje novca iz kohezijskih fondova, europskog instrumenta za smanjivanje razvojnih razlika među članicama. Istodobno, oko 28 posto poljskog izvoza odlazi u Njemačku, pa je njemačka stagnacija izravan rizik za poljske proizvođače (Rzeczpospolita).

Njemački partneri sada imaju čvršći temelj za neugodnu sumnju: Berlin brže nalazi prostor za vlastite prioritete nego za zajedničke europske. Hoće li se ta slika promijeniti, ovisi o pitanju koje revizorsko izvješće ostavlja otvorenim: hoće li se infrastrukturni fond pretvoriti u stvarna ulaganja ili ostati način da se stara potrošnja preimenuje novim dugom.