Berlinov dug krpa proračunske rupe

Njemačka je vlada odobrila 838 mlrd. eura novog zaduživanja za razdoblje od 2027. do 2030., raspoređenog na obranu, infrastrukturu i klimatsku politiku (BMF, DW). Ključno je pitanje financira li taj dug nove željeznice, elektroenergetske mreže i stvarne obrambene kapacitete ili Berlinu samo omogućuje da postojeću potrošnju premjesti izvan vidljivog proračuna. Prvi podaci više upućuju na drugo.

Većina novca nije nova potrošnja

Pojam koji ovdje odlučuje jest dodatnost: plaća li se posuđenim eurom projekt koji se inače ne bi dogodio ili taj euro samo zamjenjuje novac koji bi država ionako potrošila iz redovnih prihoda?

Institut ifo testirao je to na podacima za 2025., prvu godinu u kojoj je njemački posebni infrastrukturni fond bio aktivan. Berlin je preko fonda posudio 24,3 mlrd. eura. Stvarna savezna ulaganja porasla su za samo 1,3 mlrd. eura u odnosu na 2024. Zaključak ifo-a bio je neugodan: 95 posto novog duga nije završilo kao dodatno ulaganje. Institut IW Köln izračunao je istiskivanje od 86 posto. U oba izračuna najveći dio „infrastrukturnog” zaduženja poslužio je za krpanje redovnog proračuna.

Ekonomist Ministarstva financija Armin Steinbach odgovorio je da je potrošnja doista bila dodatna jer se, u strožim fiskalnim uvjetima, ne bi ni dogodila. Taj se argument ne može provjeriti u računima. Računi pokazuju jednostavniju sliku: zaduživanje raste mnogo brže od mjerljivih ulaganja.

Kako kočnica duga ostaje netaknuta na papiru

Njemačka kočnica duga, ustavno pravilo koje strukturno zaduživanje države ograničava na 0,35 posto BDP-a, i dalje formalno postoji. No Berlin najveći dio nove potrošnje vodi mimo tog ograničenja, kroz dva mehanizma.

Prvi je izuzeće obrambene i sigurnosne potrošnje iznad određenog praga, koja se uopće ne uračunava u ograničenje. U 2027. to izuzeće pokriva 85,4 mlrd. eura od 118,7 mlrd. eura novog duga u osnovnom proračunu. Kočnica, drugim riječima, vrijedi za sve osim za vojsku.

Drugi su posebni fondovi, njemački Sondervermögen: izvanproračunske posude s vlastitim ovlastima za zaduživanje. Njihov se dug ne vidi u godišnjim proračunima ministarstava, ali svejedno završava u javnom dugu. Ukupno se Njemačka samo u 2027. zadužuje za više od 200 mlrd. eura (BMF, Reuters via Marketscreener). Istodobno svako ministarstvo izvan obrane trpi smanjenje potrošnje od jedan posto. Proračun za promet pada s 27,9 mlrd. na 26,4 mlrd. eura (vergabeblog.de).

Proturječje oko euroobveznica

Njemačka to može učiniti zato što joj je javni dug oko 62,5 posto BDP-a (Eurostat). Italija, s dugom od 135,3 posto BDP-a i pod postupkom prekomjernog manjka, europskim postupkom za države koje krše pravila o manjku ili dugu, takav prostor nema. Ta asimetrija sve više razotkriva interesnu narav njemačkog stava o zajedničkom europskom zaduživanju: Berlin se na nacionalnoj razini zadužuje u razmjerima bez presedana, a istodobno blokira euroobveznice koje bi drugim članicama dale sličan fiskalni prostor. Italija i Španjolska sada zajednički guraju ideju zajedničkog europskog duga.

Provedba je pravo ograničenje

Njemački porezni obveznici preuzimaju rastući trošak kamata: planirani rashodi za servisiranje duga skaču s 33,6 mlrd. eura u 2026. na 82,1 mlrd. eura do 2030. (Surplus Magazin). Scope Ratings procjenjuje da bi program mogao dodati 0,3 do 0,4 postotna boda godišnjem rastu, ali samo ako se projekti doista izgrade. Bruegel upozorava da veći obrambeni proračuni, bez usklađene nabave, neće sami stvoriti učinkovite proizvodne linije.

Najtvrđe ograničenje nije novac. Čak 36 posto modernizacijskog proračuna za 2025. ostalo je nepotrošeno jer planerski kapaciteti i javna nabava nisu mogli pratiti tempo. Test za 838 mlrd. eura neće biti proračunska tablica, nego isporučene pruge, funkcionalne mreže i uporabiva vojna sposobnost. Samo zaduživanje ne jamči ništa od toga.