Berlin i Varšava spore se oko €6,6 mlrd.

Mađarska je ukinula veto na 6,6 mlrd. eura iz fonda Europske unije za vojnu pomoć Ukrajini. No umjesto olakšanja, ministri obrane otvorili su teže pitanje: treba li tim novcem nadoknaditi troškove državama koje su već poslale oružje ili kupiti novo oružje za bojišnicu? Njemačka i Poljska našle su se na suprotnim stranama, čime je napuklo obećanje o podjeli tereta na kojem počiva europska potpora Kijevu.

Fond koji ne može pokriti vlastita obećanja

Europski instrument mirovne pomoći izvanproračunski je fond u koji države članice uplaćuju nacionalne doprinose za vojnu pomoć. Smješten je izvan redovitog proračuna jer ugovori EU-a zabranjuju financiranje vojne potrošnje iz proračuna Unije. Logika je bila jednostavna: države bilateralno šalju oružje Ukrajini, a zatim iz zajedničke blagajne traže djelomičnu naknadu troškova (Eur-Lex).

Mađarska je taj novac blokirala više od dvije godine. Kada je Budimpešta početkom lipnja povukla veto, sredstva su postala dostupna, ali zahtjevi za nadoknadu koji već čekaju isplatu iznose oko 43 mlrd. eura (Brussels Signal). Fond pokriva oko 40 posto vrijednosti prenesenog naoružanja (Ground, Arab News/AFP). Ni taj udio sada nije realno dosežan.

Kaja Kallas, visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku, predložila je trodijelnu raspodjelu: djelomične isplate državama članicama, novu zajedničku nabavu za Ukrajinu i financiranje EUMAM-a Ukraine, vojne misije EU-a za obuku ukrajinskih snaga. Prema objavljenim informacijama, 900 mil. eura išlo bi za obuku, 1 mlrd. eura za nabavu, a 4,7 mlrd. eura za isplate državama članicama (EEAS, Babel).

Tko plaća one koji su krenuli prvi

Njemačka tvrdi da novac treba usmjeriti ondje gdje najviše povećava sadašnju borbenu sposobnost Ukrajine. Državni tajnik u Ministarstvu obrane Sebastian Hartmann rekao je da sredstva iz Europskog instrumenta mirovne pomoći, ako se odmah ne koriste za povrat troškova, i dalje moraju služiti potpori Ukrajini. Dan kasnije ministar obrane Boris Pistorius najavio je dodatnih 300 mil. eura za češku inicijativu za streljivo, kanal nabave koji stvara nove isporuke umjesto da nadoknađuje stare (BMVg).

Poljska u tome vidi kršenje dogovora. Zamjenik ministra obrane Cezary Tomczyk rekao je da Varšava traži puni povrat od oko 450 mil. eura za već isporučeno oružje (RMF24). Očekivane stope nadoknade, prema dostupnim informacijama, pale su s oko 84 na 46 posto, a pod pritiskom nove raspodjele mogle bi dodatno pasti (Censor). To još nisu usvojene stope, nego pregovaračke brojke, ali objašnjavaju zašto je Varšava uznemirena.

Slovačka pokazuje da prigovor nije samo poljski. Bratislava je pod prethodnom vladom darovala borbene zrakoplove MiG-29 i sustav protuzračne obrane S-300, paket procijenjen na oko 700 mil. eura. Iz Europskog instrumenta mirovne pomoći dosad je dobila samo 92 mil. eura (Bankier). Slovački dužnosnici očekivali su oko 250 mil. eura; sada bi, prema tim procjenama, mogli dobiti tek oko desetine tog iznosa (Denník N). Premijer Robert Fico najavio je da će o tome razgovarati s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, tvrdeći da je novac namijenjen donatorima preusmjeren u izravnu potrošnju za Ukrajinu (Aktuality.sk).

Dvije logike, jedan fond

Švedska, koja također čeka novac iz fonda, pomoć Ukrajini opisuje kao dugoročnu sigurnosnu nužnost, a ne prvenstveno kao zahtjev za nadoknadu (GP). Nordijske države uglavnom su poduprle njemački pristup na sastanku ministara obrane (RBC Ukraine). Jedan tabor Europski instrument mirovne pomoći vidi kao ugovor o podjeli tereta koji mora poštovati ranije preuzete obveze. Drugi ga vidi kao ratni instrument koji mora služiti sadašnjim potrebama ukrajinske vojske.

Oba stajališta imaju težinu. Ukrajinske rupe u protuzračnoj obrani i opskrbi streljivom hitne su, a nova nabava proizvodi vojni učinak koji sama nadoknada troškova ne može dati (EEAS). No Poljska i Slovačka ispraznile su vlastita skladišta uz pretpostavku da će Europa podijeliti cijenu. Ako se taj dogovor naknadno razvodni, teret će najviše pasti na zemlje koje su reagirale najbrže.

Konačna tablica raspodjele nije objavljena. Kompromis Kaje Kallas zasad je prijedlog, a ne usvojena formula (Tagesschau). U sljedećem krugu razgovora zato ostaje neugodno pitanje: tko je odlučio da naknadno smanjivanje obećanih nadoknada može biti prihvatljivo polazište za pregovore?