Britanska optužba za Fairford bez zajedničkog odgovora

Britanska je vlada 12. listopada izjavila da je „gotovo sigurno” da je iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC), najmoćnija vojna i sigurnosna snaga u zemlji, usmjeravao sumnjive aktivnosti u blizini baze RAF Fairford, u kojoj su smješteni američki bombarderi uključeni u sukob s Iranom (Vlada Ujedinjene Kraljevine). Javni dokazi i dalje su oskudni. Policija nije pronašla eksplozivne naprave, a uhićeno je sedam muškaraca, od kojih nitko nije optužen (Protuteroristička policija, Reuters). Dvadeset i devet ministara vanjskih poslova primilo je optužbu na znanje, no njihova izjava ne obvezuje na zajedničko djelovanje, a pristup bazama i dalje određuje svaka vlada zasebno (zajednička izjava).

Što je policija dosad utvrdila

Sve je počelo oko 00.45 27. rujna, kada je policija grofovije Gloucestershire zaprimila dojavu o tri sumnjiva vozila koja su se kretala prema bazi (Policija grofovije Gloucestershire). Naoružani policajci zaustavili su ih blizu sela Whelford, uhitili pet muškaraca i u vozilima pronašli benzin, a ne bombe (Protuteroristička policija).

Policija nije javno potvrdila da je Fairford bio meta (Policija grofovije Gloucestershire). Svih pet muškaraca pušteno je uz jamčevinu, a policija je poslije u Londonu uhitila još dvojicu, koji su također pušteni uz jamčevinu (Protuteroristička policija).

Uhićenja i britanska tvrdnja pripadaju odvojenim postupcima. Ministri mogu iznijeti obavještajnu procjenu o tome tko je vodio operaciju. Policija istražuje što se dogodilo na terenu, a tužitelji odlučuju podupiru li dokazi podizanje optužnice. Suđenje možda nikada neće razmatrati pitanje tko je izdao naredbe, dok obavještajna procjena može ostati na snazi i bez osuđujuće presude.

Što tvrdi London

Vlada premijera Andyja Burnhama iznijela je procjenu s dvije razine sigurnosti: koordinaciju iz Irana ocijenila je „vrlo vjerojatnom”, a to da je operaciju vodio IRGC „gotovo sigurnim” (Vlada Ujedinjene Kraljevine). Iranski veleposlanik već je 28. rujna zanijekao bilo kakvu umiješanost i zatražio od Britanije da predoči dokaze (Reuters).

Ministrica unutarnjih poslova Shabana Mahmood rekla je da je aktivnost koordinirala osoba iz Irana poznata britanskim vlastima, ali nije navela njezino ime (Vlada Ujedinjene Kraljevine). Nijedan ministar nije objavio obavještajne podatke na kojima se procjena temelji.

London je istodobno s optužbom najavio sankcije protiv dvojice Iranaca (Vlada Ujedinjene Kraljevine), no objavljeni pravni razlozi za sankcije odnose se na šire planiranje špijunaže i napada, a Fairford se u njima ne spominje (britanski popis sankcija).

Što su saveznici potpisali, a što zadržali za sebe

Britanski partneri pažljivo su birali riječi. Dvadeset i devet ministara vanjskih poslova reklo je da „uvažavaju procjenu Ujedinjene Kraljevine o pripisivanju odgovornosti”, čime zaključak o IRGC-u predstavlja kao britanski (zajednička izjava). Izjava ne uspostavlja zajednički popis sankcija, postupak razmjene obavještajnih podataka ni automatski odgovor na budući incident.

Izjavu nisu usvojili ni NATO ni EU, pa ona nema kolektivnu težinu unutar tih organizacija. Sankcije EU-a, primjerice, zahtijevaju jednoglasnost, što znači da ih može blokirati i samo jedna država članica; ovaj tekst ne pokreće taj postupak.

Izjava prihvaća britansku procjenu kao britansku: ne iznosi neovisni zaključak saveznika niti dogovara zajednički odgovor. Jedna je ograda važna: iz javno dostupnih podataka ne vidi se koje su obavještajne informacije partneri mogli dobiti povjerljivo.

Potpis na izjavi nije promijenio ni to da odluku o pristupu bazama donose nacionalne vlade. Španjolska ju je potpisala, iako je u ožujku odbila dopustiti Sjedinjenim Državama korištenje baza Rota i Morón za operaciju protiv Irana, rekao je premijer Pedro Sánchez u Kongresu (La Moncloa). To odbijanje prethodilo je Fairfordu i ne govori ništa o tome kako Madrid procjenjuje taj incident. Pokazuje tko odlučuje što polijeće sa španjolskog tla.

Svaka optužnica koju britansko tužiteljstvo podigne razmatrat će što su uhićeni muškarci učinili u blizini Fairforda, ali suđenje možda nikada neće ispitivati tko ih je usmjeravao. To se pitanje oslanja na obavještajne podatke koje London nije objavio. Vlade koje su uvažile britanski zaključak nisu obećale zajednički odgovor, pa će, ponovi li se incident u blizini neke europske baze, odluku donijeti svaka država domaćin zasebno.