Bruxelles važe zabranu Aughinishova izvoza

Tvornica Aughinish Alumina nalazi se na ušću Shannona u okrugu Limerick i prerađuje boksit u glinicu, prah iz kojega se proizvodi aluminij. Zapošljava stotine ljudi u lokalnoj zajednici, ali istodobno znatan dio proizvodnje šalje ruskim talionicama. Bruxelles sada razmatra zabranu tog izvoza (RTÉ, Irish Times). Odluka bi prvi put vrlo konkretno pokazala koliko je lokalne gospodarske štete Europska unija spremna prihvatiti kako bi njezine sankcije Rusiji ostale uvjerljive.

Što bi zabrana izvoza stvarno značila

Ako EU uvrsti glinicu u uredbu o sankcijama Rusiji (EUR-Lex), tvornica se ne bi automatski zatvorila. Izgubila bi pravo isporuke ruskim kupcima. Ta je razlika bitna.

Bez ruskih narudžbi Aughinish bi morao pronaći potražnju na drugim tržištima, vjerojatno uz niže cijene ili veće troškove prijevoza. Ako to ne uspije, izbor se svodi na smanjenje proizvodnje ili zahtjev za izuzećem, odnosno pisanu pravnu iznimku koju odobrava irsko tijelo za provedbu sankcija i koja bi omogućila nastavak određenih isporuka.

Europski parlament već je zatražio zabranu izvoza glinice u Rusiju na razini cijele Unije, ali ta odluka nema pravno obvezujući učinak (Minex Forum). Obvezujuća mjera traži prijedlog Europske komisije i jednoglasnu potporu svih 27 država članica, jer se sankcije donose u okviru vanjske politike, gdje svaka država ima pravo veta. Aughinish je irske političare, među njima i povjerenika Michaela McGratha, već upozorio na posljedice gubitka ruskog prodajnog kanala (Irish Times).

Vilnius vidi rupu u sankcijama, Limerick plaće

Politička podjela ovdje je prilično jasna. Litavski ministar vanjskih poslova Kestutis Budrys kritizirao je sadašnji paket sankcija kao nedovoljno ambiciozan i upozorio da previše iznimaka nagriza vjerodostojnost cijelog sustava (VZ, LRT). Iz Vilniusa svako izuzeće izgleda kao pukotina u sankcijskom zidu. Iz Limericka isto izuzeće štiti radna mjesta za koja nema očite kratkoročne zamjene.

Obje strane imaju ozbiljne argumente. Tvrđa linija polazi od toga da sankcije gube smisao ako Europa ograničava ruske prihode od nafte, brodarske usluge i prijenos tehnologije, dok rafinerija u EU-u ruskim talionicama i dalje isporučuje važnu sirovinu. Oprezniji pristup upozorava da troškovi sankcija nisu ravnomjerno raspoređeni. Padaju na konkretne radnike, u konkretnim gradovima, u državama koje su slučajno domaćini industrijske imovine povezane s Rusijom. Gradonačelnik Limericka sazvao je lokalni forum o budućnosti Aughinisha upravo zato što se politika oblikuje u Bruxellesu, ali bi se otkazi događali u zapadnom Limericku (The Journal).

Sardinija pokazuje isti problem iz drugog kuta. U Portovesmeu tvornica Eurallumina, povezana s Rusalom, stoji neaktivna, ne zbog zabrane izvoza, nego zato što je sankcijski rizik oko ruskog vlasništva odbio financiranje i poslovna partnerstva potrebna za ponovno pokretanje (Pressenza). Aughinish bi mogao izgubiti kupce; Eurallumina je već izgubila pristup kapitalu. Obje su tvornice uhvaćene između dvaju ciljeva koji vuku u suprotnim smjerovima: pritiska na rusku industrijsku bazu i očuvanja europskih industrijskih radnih mjesta.

Praznine u podacima oblikuju politiku

Javno nije poznato koliki dio proizvodnje Aughinisha odlazi u Rusiju, koliko bi brzo drugi kupci mogli preuzeti te količine ni koliki bi popust bio potreban za preusmjeravanje prodaje. Irske vlasti ispituju završava li glinica iz Aughinisha u ruskoj vojnoj opremi, ali javno nije dokazan cjelovit lanac od rafinerije do oružja (RTÉ).

Bez jasnih brojki zagovornici strožih sankcija mogu taj izvoz nazivati rupom u sustavu, a oprezniji ga mogu prikazivati kao nedokazan rizik. Svaki paket sankcija u EU-u jednoglasni je politički paket: svaki proizvod na popisu i svako izuzeće postaju pregovarački ulog za 27 vlada s različitim izloženostima. To objašnjava odgodu odluke, ali je ne rješava.

Ako Bruxelles zatvori ovaj kanal, trošak se neće vidjeti u ukupnim pokazateljima eurozone. Vidjet će se na platnim listama u zapadnom Limericku i u zaustavljenim pogonima na Sardiniji, ondje gdje se europska vjerodostojnost u sankcijama mjeri radnim mjestima.