Bugarska zaustavlja plaćanja Botasu

Bugarski državni opskrbljivač plinom Bulgargaz, prema dostupnim izvješćima, plaćao je turskom Botasu oko milijun leva dnevno, odnosno približno 512.000 eura, za kapacitet plinovoda i terminala koji se uglavnom nije koristio. Tako je nastao dug od 360 milijuna dolara, dok bi jednostrani raskid ugovora mogao otvoriti prostor za odštetne zahtjeve od tri milijarde leva (BTA, EUAlive). Zamrzavanje ugovornih obveza na 15 mjeseci, potpisano ovoga mjeseca, zaustavlja svakodnevni odljev novca. No Bugarska još mora dokazati da taj rezervirani kapacitet može pretvoriti u posao.

Kako je krizni ugovor postao dnevni trošak

Ugovor je sklopljen u siječnju 2023., u trenutku kada je Rusija Bugarskoj već prekinula isporuke plina plinovodom, a Bulgargaz je na brzinu tražio zamjenu. Tvrtka je zakupila opsežan pristup turskim terminalima za ukapljeni prirodni plin, na kojima se plin dopremljen tankerima ponovno pretvara u plin za transport plinovodima, kao i cijevima koje ga dovode do bugarske granice (EUAlive). Ugovor vrijedi do 2035. i zasniva se na načelu „uzmi ili plati”: naknade se plaćaju bez obzira na to teče li plin ili ne.

Takav model ima smisla samo ako postoje kupci koji će napuniti plinovod. Bugarska ih nije imala. Na pravcu prema potencijalnim tržištima nije bilo kupaca spremnih preuzeti takve količine, niti je postojao regionalni trgovački centar preko kojega bi se višak kapaciteta mogao preprodati. U isto vrijeme, pravci iz Grčke i Hrvatske već su se natjecali za iste kupce. Dnevne naknade nastavile su se gomilati u dug koji je bugarski premijer priznao ovoga mjeseca.

Prema dogovorenom zamrzavanju, Bulgargaz će tijekom pregovora plaćati samo kapacitet koji stvarno koristi (Investing.com, 3e-news). Fiksna obveza time postaje promjenjivi trošak. To jest stvarno financijsko olakšanje, ali ne briše postojeći dug niti dokazuje da će itko zakupiti taj pravac.

Grčka već ima ono što Bugarska najavljuje

Potpredsjednik bugarske vlade Ivo Hristov tvrdi da se ugovor još može isplatiti ako Bugarska postane „energetska ulazna točka” za istočnu Europu (BNR). Logika je jasna: ukapljeni plin ulazi u Tursku, prelazi u Bugarsku i nastavlja prema Mađarskoj ili Rumunjskoj po isporučenoj cijeni, odnosno konačnoj cijeni nakon terminalskih naknada, troškova plinovoda i trgovačkih marži, koja je niža od konkurentskih pravaca. Ako kroz sustav prođe dovoljno plina po konkurentnim cijenama, kapacitet se počinje sam financirati. Problem je što potražnju tek treba dokazati.

Grčka to već radi s potpisanim ugovorima. Na grčkom plinovodnom koridoru sjever-jug energetska tvrtka Metlen zakupila je 20 GWh dnevno kapaciteta do 2031. godine (Euro2day). Prva dugoročna dražba na tom koridoru popunila je više od 45 posto ponuđenog izvoznog kapaciteta, s obvezama koje se protežu do 2040. godine (World Energy News). Poznati kupci, stvaran novac, javno objavljene naknade. Bugarski turski pravac zasad nema ništa od toga.

Porezni obveznik stoji na kraju plinovoda

Zamrzavanje odgovara objema stranama. Bulgargaz dobiva 15 mjeseci da pronađe kupce ili promijeni uvjete ugovora. Botas i Turska izbjegavaju sudski spor i zadržavaju priču o Turskoj kao regionalnom plinskom raskrižju (BNR).

Rizik, međutim, ostaje na bugarskim poreznim obveznicima. Bulgargaz je državna tvrtka. Premijer tvrdi da podmirenje duga od 360 milijuna dolara „neće opteretiti” Bugarsku (BTA), ali nije objasnio kako državna tvrtka može progutati gubitak te veličine a da ga netko ne plati. Ako se fiksne naknade vrate, a pregovori propadnu, trošak će se pojaviti kroz državnu potporu, više regulirane cijene plina ili odgođena ulaganja. Mehanizam je jednostavan: kada državna tvrtka ne može pokriti vlastite troškove, račun na kraju preuzima javnost.

Regionalni kupci poput Mađarske dobivaju samo ako preuređeni pravac ponudi jeftiniji plin od onoga koji im je već dostupan. Budimpeštu zanima cijena, ne sofijske ambicije (24 Chasa). Grčki se koridor u međuvremenu nastavlja puniti. Svaki mjesec koji Bugarska potroši na restrukturiranje ugovora, njezini konkurenti mogu iskoristiti za potpisivanje stvarnih poslova.

Bugarska je kupila 15 mjeseci. Sada duguje dokaz: ugovorenu potražnju po tarifi koju će kupci doista platiti. Bez toga je zamrzavanje samo odgoda, a ne poslovni model.