Bugarska odbila upozorenje o Rusiji

Sedam čelnika iz istočne i sjeverne Europe potpisalo je 25. lipnja Gdanjsku deklaraciju, u kojoj se Rusija opisuje kao najozbiljnija izravna i dugoročna prijetnja njihovoj sigurnosti. Bugarska potpis nije dala (PISM). To nije blokiralo nijedan vojni plan ni europske sankcije, ali jest narušilo sliku jedinstvenog istočnog krila nekoliko tjedana prije summita NATO-a u Ankari.

Bugarska pritom nije sporedna država u toj raspravi. Članica je i Europske unije i NATO-a, nalazi se na Crnom moru i geografski je blizu ratu koji Rusija vodi protiv Ukrajine. Njezino odbijanje zato otvara šire pitanje za Europu: gdje završava politička poruka, a gdje počinje obvezujuće odlučivanje?

Skupina koja ne može nikoga prisiliti

Gdanjski format nije NATO koji nastupa kao savez. Riječ je o skupini država koje se same okupljaju kako bi Bruxelles i Savez gurale prema tvrđem stajalištu prema Rusiji. Deklaraciju su potpisale Poljska, Estonija, Latvija, Litva, Švedska, Finska i Rumunjska, uz predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen i europskog povjerenika za obranu Andriusa Kubiliusa (PISM, Euronews).

Poljski institut za međunarodne odnose izričito razlikuje tu platformu od starije Bukureštanske devetke, šire skupine istočnih članica NATO-a u kojoj su i države s neujednačenijim odnosom prema Rusiji, uključujući Bugarsku. Gdanjska skupina nastala je upravo zato što B9 više nije mogla održati zajedničku procjenu prijetnje.

Europska sigurnost funkcionira u slojevima. Odluke NATO-a traže konsenzus svih saveznica. Sankcije Europske unije zahtijevaju jednoglasnost u Vijeću, gdje svaka država članica ima pravo veta. No prije formalnih odluka često se stvaraju manje koalicije koje definiraju prijetnju i oblikuju politički dnevni red (NATO, Council of the EU). Gdanjsk pripada tom neformalnom sloju. Njegova snaga nije pravna ovlast, nego politički pritisak.

Odbijanje slabi poruku, ne zapovjedni lanac

Bugarsko stajalište nije poništilo nijednu ugovornu obvezu ni mjeru Europske unije. Jamstvo uzajamne obrane iz članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora ostaje na snazi. Njemačka i Nizozemska istodobno su preuzimale novu zapovjednu ulogu za Estoniju i Latviju uoči summita u Ankari, što pokazuje da se provedivi vojni aranžmani nastavljaju neovisno o tome tko je potpisao regionalnu deklaraciju (DW).

Trošak je politički. Za baltičke države imenovanje Rusije nije retorička vježba. Estonski ministar vanjskih poslova upozorio je protiv bilo kakvog dogovora koji bi izložene zemlje prepustio moskovskim uvjetima (ERR). Kada crnomorska saveznica odbije imenovati istu prijetnju, protivnici to mogu tumačiti kao dokaz da politička volja na istočnom krilu nije jednaka, osobito u trenutku kada čelnici NATO-a priznaju strah da se u slučaju ruskog napada možda više ne mogu osloniti na američku potporu (The Guardian).

Rumunjski mediji bugarsko su stajalište prikazali kroz pozivanje predsjednika Rumena Radeva na nacionalni interes, a ne kao krizu povjerenja (Digi24). To je važna nijansa: Bukurešt Sofiju ne tretira kao neprijateljsku, nego kao nepouzdanu kada treba jasno imenovati prijetnju.

Budimpešta dobiva zaklon u Sofiji

Mađarski provladini mediji brzo su bugarsko odbijanje uklopili u domaći politički narativ. Mandiner ga je prikazao kao dokaz da je, nakon što je Viktor Orbán promijenio položaj, neka druga država preuzela ulogu izdvojenog aktera, uz tvrdnju da veta nisu mađarska posebnost (Mandiner).

Portfolio je izvijestio da je Budimpešta neočekivano dopustila napredak u otvaranju novog sklopa pregovora o pristupanju Ukrajine Europskoj uniji, dok je Bugarska zasebno tražila brisanje formulacije kojom se poziva na otvaranje dodatnih poglavlja (Portfolio). Sofija je Budimpešti korisna upravo zato što Mađarska uz nju može izgledati kooperativnije nego inače.

Formalni test tek dolazi

Ključno je hoće li Bugarska svoje gdanjsko stajalište prenijeti u prostorije u kojima je konsenzus obvezan. Saveznice su još usuglašavale zajednički tekst o Rusiji za deklaraciju summita u Ankari, koju moraju prihvatiti sve članice NATO-a (European Pravda). Ako Sofija blokira takav tekst, problem postaje pitanje konsenzusa. Ako u Vijeću Europske unije zaustavi formulacije u sljedećem paketu sankcija, politička razlika pretvara se u veto.

Do tada bugarsko odbijanje ostaje u prostoru između neslaganja i opstrukcije. Gdanjska koalicija može brzo usuglasiti jezik o prijetnji, ali sporije može dokazati da će svaka izložena država taj jezik unijeti u stvarne odluke.