Bugarskoj istječe Lukoilova odgoda

Od 29. listopada svaka bankovna uplata, polica osiguranja i prodaja goriva povezana s jedinom velikom bugarskom rafinerijom može postati kršenje sankcija. Britanski Ured za provedbu financijskih sankcija, tijelo Ministarstva financija zaduženo za nadzor britanskih financijskih mjera, 12. kolovoza produljio je dozvolu za poslovanje s Lukoilovom rafinerijom u Burgasu, pomaknuvši rok s 13. kolovoza na 29. listopada (sanctions.com). Sofija je od Londona tražila da rok uskladi s paralelnom američkom dozvolom (BNR News). To je treće produljenje otkako je izvorno prijelazno razdoblje isteklo krajem 2025. (Interfax).

Dozvola bankama, osiguravateljima i kupcima goriva omogućuje da nastave poslovati s postrojenjem u Burgasu (Fakti). Ono što iz nje ne proizlazi, a ne potvrđuju ni javno dostupni podaci, jest da su dobit, plaćanja ili prihod od eventualne prodaje rafinerije prestali dolaziti do sankcionirane ruske matične kompanije Lukoil.

Sirova nafta do rujna, plaćanja do listopada

Fizička opskrba zasad izgleda podnošljivo. Evgeni Simeonov, posebni komercijalni upravitelj bugarske Lukoilove imovine, tvrdi da je sirova nafta ugovorena do kraja rujna, dok se o isporukama za listopad još pregovara (NOVA). Prerada je porasla s približno 450.000 tona ranije ove godine na 560.000 tona u srpnju (Sega, Fakti). Veća proizvodnja znači da rafinerija radi tržišno i da Bugarskoj ne prijeti neposredna nestašica goriva. Istodobno, kroz vlasničku strukturu čije veze sa sankcioniranom Rusijom nisu razriješene prolazi više prihoda.

Rafinerija ne radi samo zato što u spremnicima ima nafte. Mora plaćati dobavljače, naplaćivati kupcima, ugovarati prijevoz i osiguranje te zatvarati transakcije preko banaka. Britanska dozvola sve to čini zakonitim. Bez nje bi banke, trgovci i osiguravatelji koji posluju s rafinerijom bili izloženi sankcijskom riziku, a većina bi se iz takvih poslova povukla (24 Chasa).

Simeonov tvrdi da rafinerija sirovu naftu kupuje isključivo od „globalnih divova”, a ne od sankcioniranih kompanija (Vesti). Javnih podataka koji bi tu tvrdnju potvrdili ili osporili nema: nisu objavljene carinske deklaracije, imena dobavljača, identiteti tankera ni platni tokovi. Nova izmjena dozvole uvodi barem dodatni sloj nadzora: svaka pravna osoba koja se prvi put koristi dozvolom mora o tome u roku od 14 dana obavijestiti britansko Ministarstvo financija (sanctions.com).

Rumunjska plaća ako Burgas stane

Bugarski problem s gorivom ne završava na bugarskoj granici. Bugarska i Rumunjska pripadaju istom crnomorskom opskrbnom području za dizel, a Rumunjska je vlastiti bliski izvor izgubila kada je Lukoilova rafinerija u Ploieștiju zatvorena prošloga studenoga. Danas sama proizvodi samo oko 20 do 22 posto potrebnog dizela (Ziare.com). Ako Burgas prestane raditi, Rumunjska će se morati agresivnije natjecati za uvozne pošiljke dizela s udaljenijih tržišta, što bi podiglo cijenu koju za dizel plaćaju obje zemlje. Analitičarka Eugenia Gusilov rekla je rumunjskim medijima da je Bugarska bolje zaštićena dok Burgas radi, dok bi Rumunjska, koja već uvozi skuplji dizel, poremećaj osjetila snažnije (Adevărul).

Mijenja se i europski sankcijski okvir, i to na način koji Bugarskoj sužava prostor za odgađanje odluke. Dvadeset prvi paket sankcija Rusiji više ne gleda samo podrijetlo sirove nafte. U fokusu su i plaćanja, vlasničke strukture i posrednici preko kojih sankcionirana vrijednost može nastaviti kružiti (Skadden). Rafinerija koja kupuje nerusku naftu, ali dobit šalje sankcioniranoj matičnoj kompaniji, i dalje ima sankcijski problem.

Dozvola nije razdvajanje

Zamjenik bugarskog premijera Alexander Pulev produljenje je predstavio kao uspjeh koji je spriječio nagli skok cijena goriva (Darik). Takav okvir dozvolu prikazuje kao rješenje. Ona je zapravo odgoda. Američki uvjeti traže da sav prihod od prodaje Lukoilove imovine ostane na blokiranom računu u SAD-u dok prijenos vlasništva ne dobije posebno odobrenje (RBC). Šira britanska dozvola za Lukoil International vrijedi do veljače 2027., ali odobrenje koje se odnosi baš na Bugarsku istječe u listopadu (Kommersant). Kada se Njemačka suočila sa sličnim problemom u Rosneftovoj rafineriji Schwedt, postrojenje je stavila pod državno povjereništvo i time prenijela operativnu kontrolu. Bugarska ima posebnog upravitelja i dozvolu koja se stalno produljuje, ali nema stvarni prekid vlasničke veze.

London i Washington imaju jak razlog da rok ponovno produlje: zamrzavanje rafinerije koje bi poremetilo opskrbu milijuna Bugara i prelilo se na regionalno tržište dizela nikome ne odgovara. No svako novo produljenje bez javnih dokaza o podrijetlu pošiljaka, platnim tokovima i rafinerijskim maržama sve manje izgleda kao prijelaz prema razdvajanju, a sve više kao očuvanje postojećeg stanja pod drugim nazivom. Listopad zato nije samo opskrbni rok. To je rok do kojega Sofija mora pokazati kamo novac doista odlazi.