Bugarska prijeti vetom na sankcije EU-a

Bugarska će blokirati novi paket sankcija EU-a protiv Rusije ako iz njega ne bude uklonjen patrijarh Kiril, poručio je bugarski premijer Rumen Radev ovoga tjedna u Bruxellesu (BTA, Reuters via MarketScreener). Time je ponovno otvoreno osnovno pitanje europske vanjske politike: sustav u kojem jedna vlada može zaustaviti zajednički odgovor svih 27 država članica.

Sankcije Rusiji u EU-u donose se jednoglasno u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne politike, odnosno ugovornog okvira za diplomatske i sigurnosne odluke Unije. Prije nego što novi paket stupi na snagu, svaka ga prijestolnica mora prihvatiti (članak 31. Ugovora o Europskoj uniji, postupak Vijeća za donošenje sankcija). Bugarsko „ne” zato ima istu pravnu težinu kao protivljenje Berlina ili Pariza. Mađarska je godinama pokazivala koliko taj alat može biti učinkovit. Sada ga koristi Sofija.

Dva motiva, jedna poluga

Radevov prigovor ima dvije razine. Prva je gospodarska: nove mjere koje bi pogodile poslovanje povezano s Lukoilom, prema bugarskim tvrdnjama, mogle bi ugroziti opskrbu gorivom, ali i rezervne dijelove za metro te gnojiva (BTA). Taj argument nije bez osnove. Jedina bugarska rafinerija, ona u Burgasu, posluje u sustavu Lukoila i ima dominantan položaj na domaćem tržištu goriva. Američko izuzeće koje joj omogućuje nastavak rada istječe u listopadu 2026. Ako se sankcijama suzi prostor za njezino poslovanje, Bugarska se suočava s koncentriranim rizikom opskrbe koji se razlikuje od ovisnosti Mađarske i Slovačke o naftovodima.

Druga je razina simbolična. Radev se pozvao na pravoslavnu tradiciju i povijesnu ulogu Ruske crkve u bugarskom narativu oslobođenja kako bi opravdao zahtjev da se patrijarh Kiril izuzme iz sankcija (Kyiv Independent, Euronews). Nakon što je Mađarska tiho odustala od dugotrajnog protivljenja sankcioniranju Kirila, Bugarska je ostala jedina prepreka u tom dijelu paketa. Bugarski mediji opisali su položaj Sofije kao podijeljen između „energetske linije” i „crkvene linije” (Sega).

Upravo ta kombinacija čini veto politički uvjerljivim. Da je riječ samo o gospodarstvu, pregovori bi se vjerojatno sveli na tehničko izuzeće. Da je riječ samo o vjerskom pitanju, izgledalo bi kao otvoreno prorusko signaliziranje. Ovako Radev ima domaći argument koji se može braniti materijalnom štetom, ali i simboličku temu koja odjekuje među biračima sklonima Moskvi.

Odgođeno odvraćanje na istočnom krilu

Za države bliže ratištu veto znači odgodu pritiska na Rusiju. Litavski predsjednik Gitanas Nausėda nazvao je načelo jednoglasnosti „alatom zloporabe” (Verslo Žinios). Litavski ministar vanjskih poslova Kęstutis Budrys založio se za ambiciozniji 21. paket sankcija i ocijenio da sadašnji prijedlog ne ide dovoljno daleko (LRT). Za Vilnius sankcije nisu samo diplomatska poruka, nego dio sigurnosne arhitekture prema susjednoj vojnoj prijetnji. Svako kašnjenje slabi zajednički pritisak na Moskvu.

Obrazac koji Bugarska sada ponavlja već je prepoznat u regiji. Rumunjski mediji govorili su o „mađarskom scenariju” u susjedstvu (Digi24). Njemački su izvještaji izdvojili tri problema koji se preklapaju: bugarsku unutarnju politiku, ekonomiku Lukoila i strukturnu slabost europske vanjske politike (Deutschlandfunk, n-tv). Upravo je ta strukturna slabost ključna. Svaka država članica koja ima dovoljno snažan domaći prigovor može ga pretvoriti u polugu nad vanjskom politikom cijele Unije.

Reforma koja ne može reformirati samu sebe

Ugovori EU-a poznaju zaobilazne mehanizme, ali nijedan ne rješava srž problema. Takozvana prijelazna klauzula mogla bi neke odluke u vanjskoj politici prebaciti na kvalificiranu većinu, sustav u kojem veće države imaju veću težinu i nijedna članica ne može sama zaustaviti odluku. No aktiviranje te klauzule traži jednoglasnost, pa je reforma zarobljena u pravilu koje bi trebala promijeniti (IPG Journal). „Konstruktivna suzdržanost” omogućuje državi da se izmakne bez blokiranja Unije, ali samo ako sama pristane na suzdržanost. Bugarska na to ne pristaje.

Europski čelnici ovoga su mjeseca pokušali s djelomičnim rješenjem: sektorske sankcije Rusiji produljuju se na 12 mjeseci umjesto na šest, čime se smanjuje broj trenutaka u kojima skeptična vlada može steći pregovaračku prednost. Time se prorjeđuju prilike za veto, ali se sam veto ne ukida.

Nacrt sankcijskog teksta koji se odnosi na Lukoilove podružnice i poslovanje u Burgasu nije objavljen, pa se bugarske tvrdnje o gospodarskoj šteti zasad ne mogu neovisno provjeriti (EUAlive). Radevova javna poruka zato je politički signal; stvarni test dolazi kada veleposlanici budu pregovarali o završnom tekstu. Šire pitanje ostaje neriješeno: Mađarska je pokazala da model veta funkcionira, Bugarska ga sada ponavlja, a EU nema mehanizam koji bi spriječio sljedeću vladu da učini isto.