Bugarska i Ukrajina blizu plinskog dogovora

Ako ove jeseni tanker američkog ukapljenog prirodnog plina pristane u Grčkoj, a taj plin do studenoga završi u ukrajinskim skladištima, proći će kroz pet nacionalnih plinskih sustava u smjeru za koji ti sustavi izvorno nisu bili građeni. Nakon što je Rusija plinovode pretvorila u politički instrument, takav scenarij više nije samo energetska karta na papiru. Ali između poslovnog interesa i stvarne isporuke i dalje stoji niz tehničkih, ugovornih i cjenovnih prepreka.

Državne plinske kompanije Bugarske i Ukrajine, Bulgargaz i Naftogaz, prema dostupnim informacijama blizu su bilateralnog dogovora. Bugarski zastupnik potvrdio je da su dvije strane „blizu potpisivanja ugovora”, ali je istodobno dodao da „ništa nije potpisano” i da još nema pravno obvezujućih uvjeta (SEGA, Fakti). Količine, cijena i trajanje mogućeg aranžmana nisu objavljeni.

Koridor postoji na papiru. Tvrtke sada plaćaju da ga mogu koristiti.

Vertikalni plinski koridor nije jedan novi plinovod. Riječ je o povezivanju postojećih i nadograđenih sustava kroz Grčku, Bugarsku, Rumunjsku, Moldovu i Ukrajinu u jedinstvenu trgovačku rutu od juga prema sjeveru. Sadašnji kapacitet iznosi oko 5,03 mlrd. kubičnih metara godišnje, a prva faza proširenja cilja na 9,41 mlrd. kubičnih metara (Energy Industry Review, ZF).

Početkom srpnja prve dugoročne dražbe kapaciteta na Sidirokastru, spojnoj točki između Grčke i Bugarske, privukle su stvarne kupce. Oko 46 posto dostupnog kapaciteta rezervirano je za plinske godine od 2026./2027. do 2029./2030. (Energy World, OT). To su trgovci energijom koji plaćaju budući pristup plinovodu, a ne vlade koje objavljuju političke najave.

No rezervacija kapaciteta znači samo pravo korištenja cijevi. Ne znači da je plin kupljen, da su dnevni tokovi nominirani ili da je ijedan kubični metar fizički stigao u Ukrajinu. Rumunjska još provjerava je li tarifa, odnosno ukupni trošak transporta kroz sustav, dovoljno niska da trgovcima ruta bude isplativa. Nakon nedavnih smanjenja na rumunjskom dijelu, objavljeni trošak od Grčke do Ukrajine iznosi 5,85 eura po MWh (Euro2day, Parapolitika). Bez izravne usporedbe s naknadama za tranzit preko Poljske ili Slovačke, još nije jasno prolazi li ta cijena na tržištu.

Bugarska skupa pogreška postaje tuđa infrastruktura

Bugarska ima najjasniji financijski razlog da ovaj koridor proradi. Prema ugovoru iz siječnja 2023., Bulgargaz se obvezao plaćati oko 500.000 eura dnevno za turski kapacitet ponovne plinofikacije, odnosno za pravo da se ukapljeni prirodni plin u Turskoj pretvori natrag u plin za plinovodni sustav, premda je taj kapacitet jedva koristio. Do proljeća su dugovanja prema turskom BOTAS-u dosegnula oko 360 mil. eura (BTA). Stvarne isporuke u svibnju iznosile su samo 25 milijuna kubičnih metara, dok je ugovoreni kapacitet bio 154 milijuna kubičnih metara mjesečno (EADaily).

Nakon lipanjskog sastanka predsjednika Rumena Radeva s Recepom Tayyipom Erdoğanom taj je ugovor zamrznut na 15 mjeseci: Bugarska plaća samo kapacitet koji doista koristi, dok dvije strane pregovaraju o novim uvjetima (BNR). Ministrica energetike Iva Petrova rekla je da nagodba neće opteretiti bugarske građane. Tu tvrdnju tek treba provjeriti kroz bilance: ako Bulgargaz preuzme nagomilane gubitke, trošak se i dalje može preliti na porezne obveznike ili buduće potrošače plina, kroz više regulirane tarife ili državne dokapitalizacije.

Ako plin za Ukrajinu stvarno krene koridorom, Bugarska dio neiskorištenog i skupog kapaciteta pretvara u tranzitni prihod. Time se ugovor koji je stvarao gubitke pretvara u razlog da Sofija gura protok plina od juga prema sjeveru.

Ukrajini treba plin prije zime. Radi samo jedan uvozni pravac.

Ukrajinski osnovni cilj je 14,6 mlrd. kubičnih metara plina u podzemnim skladištima prije sezone grijanja. Prema sadašnjim cijenama, za to je potrebno oko 3,2 do 3,8 mlrd. eura uvoza plina (DiXi Group). Početkom srpnja skladišta su sadržavala 12,04 mlrd. kubičnih metara, a uvoz je dolazio samo iz Poljske, brzinom od 0,8 do 1,6 milijuna kubičnih metara dnevno (UEEX). Europska unija mobilizirala je jamstvo Europske banke za obnovu i razvoj vrijedno 500 mil. eura kako bi pomogla u punjenju zaliha (European Commission).

Drugi uvozni smjer važan je zato što fizička cijev sama po sebi ne jamči protok. Ako tarife, ugovori ili očekivane marže ne opravdavaju trošak, plinovod ostaje neiskorišten. Najnovija dugoročna dražba kapaciteta na sjevernom, poljskom koridoru završila je bez ijedne rezervacije (TelegrafUA). Južna ruta zato je realna ukrajinska alternativa.

Zaključak koji podupiru brojke

Koridor je poslovno vjerodostojan, ali operativno još nedokazan. Tvrtke plaćaju budući pristup. Zamrzavanje bugarskog ugovora s BOTAS-om stvara financijski poticaj. Ukrajinski manjak u skladištima stvara potražnju. Grčka dobiva ulogu ulaznih vrata za ukapljeni plin, Bugarska izlaz iz štetnog ugovora, a Rumunjska tranzitni posao.

U javno dostupnim podacima, međutim, još nema potpisanog ugovora o opskrbi, izmjerenog fizičkog toka od juga prema sjeveru ni cjelovitih nominacija kroz sustav. Dokaz će doći tek kada ukrajinski podaci o skladištima pokažu rast koji se može povezati s južnim pravcem.