Kanada preuzima baltičku diviziju NATO-a

Svaki vojni savez počiva na zapovjednoj kralježnici: stožerima koji planiraju, usklađuju i drže na okupu snage iz više država. Kanadski premijer Mark Carney sada je pristao pomoći u izgradnji snažnije takve strukture za obranu Baltika, objavivši da će Kanada postati vodeća država u NATO-ovoj Multinacionalnoj diviziji Sjever (MND North), kopnenom zapovjedništvu zaduženom za Estoniju i Latviju (priopćenje kanadskog premijera).

Kanada se time pridružuje Danskoj i Latviji u upravljanju tom strukturom. To je pomak s dosadašnje uloge predvodnice jedne brigade prema suodgovornosti za zapovjedništvo divizijske razine, koje organizira više brigada iz različitih savezničkih država. No prema javno dostupnim informacijama, riječ je zasad o planerskoj ulozi, a ne o najavi novih vojnika ili opreme.

Što zapravo radi vodeća država

„Vodeća država” daje organizacijsku jezgru vojne formacije: stožerno osoblje, planerske kapacitete, koordinaciju vježbi i zajednička pravila o tome tko izdaje zapovijedi i kako se one provode. Kanada već ima tu ulogu u NATO-ovoj multinacionalnoj brigadi u Latviji, gdje vojnici iz više savezničkih zemalja djeluju pod kanadskim vodstvom (NATO Association of Canada).

Novi dogovor tu odgovornost podiže za jednu razinu. U Carneyjevu priopćenju navodi se da se rad Multinacionalne divizije Sjever odnosi na „planiranje i koordinaciju vojnih operacija, razmjenu informacija i vježbe” (priopćenje kanadskog premijera).

Za razumijevanje te odluke ključna je razlika između zapovjedništva i snaga. NATO odvaja ljude koji planiraju od vojnika, oružja i prijevoznih kapaciteta koje pojedine vlade moraju poslati i odobriti za uporabu u krizi (NATO). Danska dobro pokazuje tu razliku: ona sudjeluje u vođenju Multinacionalne divizije Sjever, ali je u Latviju rasporedila i pješačku satniju do 170 vojnika, s planom povećanja na bojnu od oko 850 ljudi (Nordic Defence Sector).

Kanadska objava ne navodi nove postrojbe, unaprijed raspoređenu opremu ni logističke jedinice.

Dva zapovjedna lanca, jedna prijetnja

Kanadska uloga dobiva na težini zbog načina na koji je NATO preuredio svoj sjeveroistočni bok. Prvi njemačko-nizozemski korpus ranije ove godine preuzeo je odgovornost za taktičko zapovijedanje u Estoniji i Latviji, povezujući obje zemlje preko Multinacionalne divizije Sjever (Ground News, Defence Network).

Litva je pod odvojenim korpusnim zapovjedništvom u Szczecinu u Poljskoj, s drugim zapovjednicima, drukčijim rutama pojačanja i drugim pretpostavkama o tome kako pomoć stiže na teren. U praksi bi se kriza koja istodobno pogađa sve tri baltičke države vodila kroz dvije paralelne zapovjedne strukture, bez jedinstvenog operativnog autoriteta ispod vrhovnog savezničkog zapovjednika NATO-a.

Ta se podjela već vidi i u litavskoj javnoj raspravi. Ondje je naglasak na izgradnji njemačke brigade, protuzračnoj obrani i koridoru Suwałki, uskom kopnenom prolazu između Poljske i Litve kojim bi saveznička pojačanja morala stići prema Baltiku (Lrytas). Kanadska uloga vodeće države jača sjeverni zapovjedni lanac za Estoniju i Latviju. Litavski problem koridora time se ne rješava.

Ispit u prvim satima krize

Odluka dublje ugrađuje sjevernoameričkog saveznika u obranu Baltika u trenutku kada europske vlade žele smanjiti ovisnost o Sjedinjenim Državama. Finski javni servis Yle tu odluku smješta u širi pomak u kojem Europa i Kanada preuzimaju više odgovornosti na Baltiku i Arktiku (Yle).

Taj pomak ima jasne granice. Analiza Zaklade Konrad Adenauer otvoreno navodi ograničenje: SAD i dalje osigurava strateško punjenje gorivom u zraku, zračni prijevoz, obavještajne kapacitete i rano upozoravanje koje europske snage ne mogu brzo nadomjestiti (KAS).

Estonski službeni izvori pokazuju da NATO-ova integracija u Baltiku funkcionira kroz stožerne elemente zadužene za prihvat savezničkih snaga, potporu i vježbe (mil.ee). Ne pokazuju, međutim, da novi kanadski status mijenja pravila uporabe snaga, krizne ovlasti ili broj stalno raspoređenih vojnika.

U prvim satima krize presudno je znaju li savezničke postrojbe tko im zapovijeda, kojim se cestama i željezničkim pravcima kreću, koje su zalihe dostupne i jesu li politički čelnici već dali dovoljno ovlasti da se izbjegne zastoj.

Kanadski potez jača zapovjedno vlasništvo i čini sjevernoameričku uključenost u obranu Baltika težom za povlačenje. No zapovjedna kralježnica mora imati snage ispod sebe. Javni trag zasad ne pokazuje što Kanada ondje stvarno postavlja. NATO i Ottawa moraju dati taj odgovor prije nego što se ova odluka može čitati kao nešto više od političke obveze od koje će se teško odustati.