Cernavodă opterećuje pet elektroenergetskih mreža

Rumunjska je u utorak u 19.25 trošila više od 8.000 MW električne energije, dok su njezine elektrane proizvodile 5.873 MW. Razliku od 2.150 MW pokrivao je uvoz (Agerpres, Adevărul). Taj će se manjak sada povećati. Rumunjska je počela pripreme za zaustavljanje drugog bloka nuklearne elektrane Cernavodă, jedinog nuklearnog reaktora koji joj je trenutačno u pogonu, snage oko 700 MW, jer nizak vodostaj Dunava više ne omogućuje sigurno hlađenje (Argus, Economica). Prvi ispit nije tehnički, nego regionalni: mogu li pet država raspodijeliti oskudnu večernju električnu energiju bez naglog skoka cijena za najslabije pokrivene kupce.

Zašto je 19 sati ključno

Problem je u satu potrošnje. Danju solarne elektrane pune mrežu jeftinom energijom, ali između 19 i 23 sata klimatizacija još radi, dok proizvodnja iz sunca pada prema nuli. Rumunjska, Mađarska, Bugarska i susjedne zemlje tada istodobno trebaju stabilnu proizvodnju ili uvoz.

Rumunjska je službeno obavijestila Bruxelles i susjedne države da je ušla u elektroenergetsku krizu. Pravna osnova je Uredba EU-a 2019/941, koja od vlada traži da upozore Europsku komisiju i susjede kada je opskrba električnom energijom ugrožena (HotNews, Ziare). Komisija je 11. kolovoza sazvala Skupinu za koordinaciju električne energije i zaključila da je sustav napregnut, ali stabilan (European Commission, Digi24). Time se smanjuje rizik od prekida opskrbe, ali ne i rizik od visokih večernjih cijena.

Jedinstveno europsko tržište može preusmjeriti električnu energiju iz jeftinijih zona prema onima pod pritiskom kroz tržišno povezivanje, automatski mehanizam kojim se prekogranični tokovi povećavaju dok se ne popune raspoloživi kapaciteti vodova. Ono, međutim, ne može stvoriti nove megavate.

Tko prodaje, tko kupuje

Bugarska je zasad na povoljnijoj strani trgovine. Rumunjski i mađarski trgovci zatražili su 3.500 do 4.000 MW bugarskih prekograničnih kapaciteta, rekao je direktor dispečerskog centra ESO-a Dimitar Zarchev (Mediapool). No i bugarska nuklearna elektrana Kozloduj leži na istom Dunavu, a ministrica energetike Iva Petrova izjavila je da pri sadašnjem vodostaju može raditi još otprilike tjedan i pol (DBR). Cijene za dan unaprijed porasle su prema 150 do 170 €/MWh, nakon 100 do 120 €/MWh tjedan dana ranije, što Bugarskoj donosi izvanredan prihod s vrlo jasnim rokom trajanja (Mediapool).

Najizloženiji kupac je Mađarska. Paks, njezina glavna nuklearna elektrana, radio je jedanaest dana na pola snage prije povratka na puni pogon. Zbog toga je Mađarska 4. kolovoza u večernjim satima uvoz plaćala prosječno 218 €/MWh. U jednom je satu cijena dosegnula 439 €/MWh za 3.522 MW uvezene električne energije (VG, Portfolio). Slovački regulator ÚRSO upozorio je na „neuobičajeno napetu” elektroenergetsku situaciju u cijeloj regiji (STVR).

U samoj Rumunjskoj kućanstva su zasad zaštićena. Vladin krizni plan kao krajnju mjeru predviđa postupno ograničavanje potrošnje velikim industrijskim korisnicima između 19 i 23 sata (Agerpres). No ako opskrbljivači nastave skuplje kupovati energiju za vršne sate, taj će se trošak preliti i na ugovore kućanstava. Prema stručnim scenarijima, prosječne cijene za dan unaprijed mogle bi se kretati između 850 i 1.800 leja/MWh, uz pojedinačne večernje vrhunce iznad 5.000 leja/MWh (Economica, Adevărul).

Ugljen, novac iz oporavka i stvarna cijena izbora

Bukurešt je obavijest o krizi povezao s poznatim zahtjevom: da se blokovi Rovinari 4 i Turceni 5, elektrane na ugljen, zadrže u pogonu dulje od planiranih rokova zatvaranja (HotNews). Ugljen pomaže u večernjim vršnim satima jer proizvodi neovisno o suncu i vjetru. No Rumunjska se u svojem nacionalnom planu oporavka i otpornosti, dokumentu kojim se reforme vežu uz isplatu europskog novca iz fonda za oporavak, obvezala zatvoriti te kapacitete. Ako se dogovoreni ciljevi povuku, Komisija može obustaviti isplate (Ziare). Komisijin zaključak da kratkoročnog rizika za opskrbu nema dodatno slabi rumunjski argument za izvanredno odstupanje.

Europska mreža može održati opskrbu. Stabilnost se, međutim, trenutačno kupuje skupljim uvozom, planovima za ograničenje industrijske potrošnje i političkim pritiskom da se ugljen zadrži u pričuvi, a ne obiljem raspoložive energije.