Chat control preživio glasanje

Europski parlament glasovao je o tome treba li ukinuti privremeno dopuštenje tehnološkim kompanijama da pregledavaju nešifrirane poruke radi otkrivanja materijala seksualnog zlostavljanja djece. Više zastupnika bilo je protiv nego za: 314 protiv, 276 za, uz 17 suzdržanih (Greens/EFA, La Voix de France). Mjera je ipak preživjela. U toj fazi postupka Parlamentu je za odbacivanje teksta trebala apsolutna većina svih 720 zastupnika, odnosno 361 glas. Svako prazno mjesto u praksi je radilo kao glas za nastavak važenja pravila. Spor oko „kontrole chata” zato više nije samo rasprava o skeniranju poruka. Postao je pitanje načina na koji Europska unija produljuje privremene ovlasti kad se ne može dogovoriti o trajnom zakonu.

Što dopuštenje obuhvaća

Riječ je o Uredbi 2021/1232, privremenoj iznimci od europskih pravila o privatnosti. Prema redovnom režimu, kompanije ne smiju pregledavati sadržaj poruka. Iznimka pružateljima usluga poput Microsofta, Googlea i Mete dopušta dobrovoljno skeniranje poznatih prikaza zlostavljanja djece i obrazaca vrbovanja u servisima u kojima kompanija još može čitati ili obrađivati sadržaj (EUR-Lex, CADE Project).

Usluge s enkripcijom od kraja do kraja izuzete su iz tog okvira. Parlament je izmijenio tekst kako bi zaštitio svaku komunikaciju na koju se enkripcija „primjenjuje, primjenjivala se ili će se primjenjivati” (European Parliament LIBE). WhatsApp i Signal ostaju izvan sustava. Web-pošta i poruke u oblaku, gdje pružatelji usluga zadržavaju pristup sadržaju, ostaju unutar njega (The European Post, RTVE).

To dopuštenje nije novo. Prvi put se primjenjivalo 2021., a isteklo je 4. travnja 2026. nakon što su raniji pokušaji produljenja zapeli. Vijeće, u kojem sjede nacionalne vlade, ponovno je otvorilo tekst i u srpnju ga poslalo Parlamentu. Produljenje vrijedi do travnja 2028.

Kako je pravilo glasovanja postalo središte priče

Parlament je bio u takozvanom drugom čitanju, fazi zakonodavnog postupka u kojoj tekst Vijeća može odbaciti samo apsolutnom većinom svih zastupnika. Taj prag štiti poziciju Vijeća: slab odaziv ili podijeljena oporba ne mogu ga srušiti. Pravno je pravilo jasno. No u ovom je slučaju značilo da je mjera koju je većina prisutnih zastupnika htjela zaustaviti prošla zato što 129 članova nije bilo u dvorani ili nije glasovalo.

Vijeće je pritom koristilo hitni postupak, čime je skraćen rok i smanjen prostor Parlamenta da mijenja tekst ili produži raspravu (CADE Project, Greens/EFA). Njemačka udruga za digitalna prava Digitalcourage tu je kombinaciju nazvala političkim manevrom (Digitalcourage). Ta je ocjena politički važna čak i ako je procedura slijedila pravila europskih ugovora: zakonit postupak i dalje može proizvesti slabu odgovornost kada prag odlučivanja štiti postojeće stanje.

Trajni zakon koji nitko ne može donijeti

Privremeno dopuštenje stalno se produljuje zato što se Europska unija ne može dogovoriti o trajnoj zamjeni. Europska komisija predložila je 2022. opsežnu uredbu koja bi uvela procjene rizika i moguće naloge za skeniranje internetskih usluga (Commission proposal). Taj je prijedlog i dalje blokiran. Najsporniji dio je takozvano skeniranje na strani korisničkog uređaja, pri kojem bi uređaj provjeravao poruke prije nego što ih enkripcija učini nečitljivima, čime bi se enkripcija zaobišla bez formalnog razbijanja.

Podjela u Vijeću pokazuje koliko različito vlade važu zaštitu djece i privatnost komunikacije. Danska je tijekom svoga predsjedanja Vijećem EU-a gurala stroži pristup (Frihedsbrevet). Skupina vlada predvođena Njemačkom i Poljskom, dovoljno velika da blokira dogovor u Vijeću, zaustavila je trajni zakon prije ljetne stanke (EDRi). Njemačka je i sama podijeljena: Berlin je prihvatio obnovu dobrovoljnog skeniranja uz zaštitu enkripcije, dok su njemačka savezna tijela za zaštitu podataka odbacila svaku vrstu skeniranja na korisničkom uređaju (BfDI, Zeit). Ta unutarnja podjela pokazuje da Njemačka može blokirati trajni zakon, ali ne može izgraditi stabilnu alternativu. U Poljskoj su zagovornici digitalnih prava i dobrovoljno dopuštenje opisali kao opasno, jer korisnike tretira kao osumnjičenike, a pružatelje usluga kao „privatnu policiju” (Onet/OKO.press).

Manjak dokaza objema stranama ostavlja prostor za tvrdnje koje ne moraju dokazati. Zagovornici tvrde da svaki prekid skeniranja može dovesti do gubitka ključnih prijava zlostavljanja djece. Kritičari upozoravaju na lažno pozitivne nalaze i prepuštanje dijela provedbe zakona privatnim kompanijama (Euronews, 24.hu). Ne postoji transparentna revizija na razini EU-a o točnosti skeniranja, stopi lažno pozitivnih nalaza ili ishodima kaznenih postupaka. Unija je sada već dvaput produljila dopuštenje, a da nijednu stranu nije obvezala da pokaže rezultate. Izuzeće za enkripciju stvaran je dobitak za zagovornike privatnosti. No EU je istodobno normalizirao „trajno privremenu” iznimku od povjerljivosti komunikacije, obnovljenu pravilom koje je odsutnost pretvorilo u pristanak. Komisija, Vijeće i Parlament prije sljedećeg roka u travnju 2028. javnosti duguju jasan odgovor na pitanje što dobrovoljno skeniranje doista proizvodi.