Kongres zaustavlja turske motore

Američka je vlada 24. lipnja obavijestila Kongres da namjerava Turskoj prodati motore General Electric F110 za domaći borbeni zrakoplov KAAN, posao vrijedan oko 700 milijuna dolara, prema ProtoThemi. Nekoliko dana poslije demokratska zastupnica Dina Titus podnijela je rezoluciju kojom bi se prodaja blokirala.

Na prvi pogled riječ je o uskom sporu oko jedne komponente za jedan turski program. U stvarnosti, Washington time otvara pitanje koje se izravno tiče europske sigurnosti: treba li obrambenim izvozom držati Tursku vezanu uz zapadne opskrbne lance ili dosljedno provoditi kaznu izrečenu nakon što je Ankara kupila ruski protuzračni sustav S-400. Svaki odgovor mijenja sigurnosni položaj drugog saveznika.

Što Kongres doista može učiniti

Sjedinjene Države saveznicima prodaju oružje kroz Foreign Military Sales, državni kanal za prodaju naoružanja između vlada. Nakon službene obavijesti Kongres može pokušati zaustaviti posao. Titus je posegnula za predviđenim postupkom: zajedničkom rezolucijom o neodobravanju, koja otvara glasanje o blokadi najavljene prodaje (ProtoThema, CRS).

Taj instrument zvuči snažnije nego što u praksi jest. Rezoluciju moraju prihvatiti i Zastupnički dom i Senat. Predsjednik na nju može uložiti veto, a za njegovo nadglasavanje potrebna je dvotrećinska većina u oba doma (CRS). Kongres gotovo nikada ne doseže taj prag. Njegova je stvarna moć posredna: prisiljava administraciju na raspravu, podiže diplomatsku cijenu odluke i utječe na to kakve će poslove Bijela kuća ubuduće uopće predlagati.

Prodaja motora i eventualni povratak Turske u program F-35 ne odvijaju se istim ritmom. KAAN je još prototip koji bez motora, pristupa opskrbnim lancima i godina ispitivanja ne može postati vjerodostojan borbeni zrakoplov (El Confidencial). Obnova turskog pristupa F-35 bila bi daleko veća odluka o povjerenju jer bi preokrenula izbacivanje Ankare iz programa 2019. godine. U javnoj evidenciji američke Agencije za obrambenu sigurnosnu suradnju nema službene obavijesti o F-35 za Tursku.

Zamka sustava S-400

Turska kupnja ruskog raketnog sustava S-400 ostaje neriješena jezgra cijelog spora. Washington je 2019. izbacio Tursku iz programa F-35 uz obrazloženje da bi ruska protuzračna oprema u blizini operacija F-35 mogla razotkriti sposobnosti smanjene radarske vidljivosti tog zrakoplova (White House). U prosincu 2020. SAD je uveo sankcije turskoj upravi za obrambenu nabavu prema zakonu CAATSA, kojim se kažnjavaju važni obrambeni poslovi s Rusijom (State Department).

Te su sankcije stvorile problem vjerodostojnosti. Ako Washington sada odobri napredni izvoz bez provjerenog rješenja za S-400, šalje poruku da su sankcije predmet pregovora kada je saveznik dovoljno strateški koristan. Grčki i ciparski kritičari upravo na tome grade argument za blokadu: pitanje nije samo prodaja motora, nego vrijedi li provedba sankcija išta dok je slučaj S-400 i dalje otvoren (Capital, CNA).

Europa isti dosje čita iz različitih početnih točaka

Europski saveznici nemaju jedinstvenu politiku prema Turskoj jer ne snose iste rizike.

Grčka na slučaj gleda prije svega kroz ravnotežu zračnih snaga. Atena je od Francuske nabavila 18 Rafalea i dobila američko odobrenje za kupnju do 40 zrakoplova F-35 (Dassault Aviation, DSCA). Dok je Turska izvan programa F-35, Grčka zadržava prednost u zračnoj moći. Ako Ankara ponovno dobije pristup, ta se prednost smanjuje.

Njemačka polazi od turske korisnosti za NATO. Ankara ima drugu najveću vojsku u Savezu, nadzire Bospor i opskrbljivala je Ukrajinu bespilotnim letjelicama (FAZ). Njemački mediji prodaju motora za KAAN tretiraju kao uži ustupak od povratka F-35, koji ostaje znatno teže pitanje povjerenja (merkur.de).

Španjolska dodaje poučan sloj. Nakon što je budući francusko-njemačko-španjolski borbeni zrakoplov FCAS zapao u ozbiljne poteškoće zbog sporova o projektantskoj kontroli i podjeli posla, Madrid je ispitao preliminarne kontakte oko KAAN-a, iako su izvješća upozorila da je taj zrakoplov prerano u razvoju za španjolske potrebe u nosačkom zrakoplovstvu (El Confidencial). Taj interes ne potvrđuje KAAN kao stvarnu alternativu. Pokazuje koliko problemi u europskim borbenim programima čak i prototipove pretvaraju u politički korisne pregovaračke instrumente.

Što se još nije dogodilo

Nije se pojavio provjeren plan uklanjanja ili rješavanja sustava S-400. Ne postoji službena američka obavijest o F-35 za Tursku. Nije javno predstavljen ni razrađen turski prijedlog kojim bi se otklonili uvjeti zbog kojih je Ankara 2019. izbačena iz programa (Haberler, Jerusalem Post).

Bez toga je bitka oko motora uvod u veću odluku o F-35. Argument vezivanja Turske uz Zapad ima težinu: američki motori zadržali bi Ankaru u zapadnim opskrbnim lancima i Washingtonu dali trajnu polugu utjecaja. Suprotan je argument jednako ozbiljan: slabljenje CAATSA-e poučava svakog saveznika da se sankcije mogu preživjeti čekanjem. Prođe li rezolucija Dine Titus ili ne, njezina je funkcija već sada jasna: poskupjeti svaki budući pomak oko F-35 i prisiliti Washington da odluči koja mu je poruka važnija, ona koju će čuti Atena ili ona koju će čuti Ankara.