Hrvatska obećava 5% BDP-a za obranu

Pet posto BDP-a. Toliko Hrvatska sada obećava izdvajati za obranu do 2035. Premijer Andrej Plenković tu je obvezu ovog tjedna u Bruxellesu iznio glavnom tajniku NATO-a Marku Rutteu, usklađujući Zagreb s novim ciljem Saveza (24sata, NATO). Hrvatska je trenutačno nešto iznad dva posto. Doći do pet posto znači više nego udvostručiti obrambeni napor u deset godina, uz ozbiljan pritisak na javne financije i bez javno objavljenog plana provedbe.

Što zapravo znači 5 posto

Novi NATO-ov cilj dijeli se na 3,5 posto BDP-a za temeljnu obranu, dakle oružane snage, opremu i operacije, te do 1,5 posto za otpornost povezanu s obranom: kritičnu infrastrukturu, kibernetičku sigurnost, civilnu pripravnost i obrambeno-industrijske kapacitete (NATO, Evening Standard). Stari cilj od dva posto BDP-a bio je politička smjernica, prvi put postavljena 2006. i potvrđena nakon ruske aneksije Krima 2014. godine. Nije bio pravno obvezujući, a ni novi cilj ne funkcionira drukčije: riječ je o pritisku saveznika, ne o obvezi koju bi bilo moguće utjerati pred sudom (Institute for Government).

U toj drugoj košarici počinje politika računovodstva. Italija tvrdi da je na oko 2,8 posto kada uračuna karabinjere, obalnu stražu, svemirske programe i kibernetičku sigurnost, ali specijalizirane analize stvarnu vojnu potrošnju procjenjuju bliže 1,57 posto (Sky TG24, Analisi Difesa). Slovenija kaže da je prošle godine dosegnula 2,01 posto; prema slovenskim medijima, Rutteovo je stajalište bilo da Ljubljana prema NATO-ovoj metodologiji nije ispunila cilj od dva posto (Svet24, Regional Obala). Ono što vlada upiše u obrambene izdatke i ono što NATO prizna ne mora biti isti broj.

Jugoistočna praznina

Obećanje se odnosi na stvarne manjkove na NATO-ovu jugoistočnom krilu, od Jadrana preko Balkana do Crnog mora: integriranu protuzračnu i proturaketnu obranu, sustave protiv bespilotnih letjelica, zalihe streljiva i logističke pravce za premještanje savezničkih pojačanja. Rutte i Plenković posebno su razgovarali o protuzračnoj i proturaketnoj obrani te o sigurnosti Zapadnog Balkana (NATO, 24sata). Ako hrvatski novac kupi sustave koji mogu raditi sa savezničkima, korist neće ostati samo unutar hrvatskih granica. Ako se sve svede na prenamjenu stavki u proračunu, jadransko-balkanski koridor ostat će slab.

Poljska pokazuje obje strane takve politike. Varšava je 2025. trošila oko 4,48 posto BDP-a, čime je postala europski predvodnik po udjelu obrambenih izdataka (Euronews). No poljsko Fiskalno vijeće upozorilo je da će se obrambene potrebe nakon 2028. morati uskladiti s proračunskom stabilnošću (Rzeczpospolita), a Vrhovni ured za reviziju osporio je način na koji vlada u proračunu razvrstava vojne predujmove (Bankier). Visoka potrošnja sama po sebi ne znači visoku spremnost. Velike isporuke protežu se kroz desetljeće, a oko 40 posto europske potrošnje na opremu, prema dostupnim izvješćima, odlazi dobavljačima izvan Europske unije (Euronews).

Plan koji nedostaje

Rutte od saveznika traži „jasne, konkretne i vjerodostojne planove”, čime poručuje da obećanja za samit nisu dovoljna (NATO). Hrvatska takav plan nije objavila. Nema javne putanje rasta izdataka po godinama, nema podjele između temeljne obrane i otpornosti, nema popisa nabave s rokovima isporuke, nema prikaza industrija koje bi dobile ugovore. Obećanje Hrvatskoj donosi političku vjerodostojnost uoči NATO-ova samita idućeg mjeseca, ali vjerodostojnost bez proračunske tablice kratko traje.

Samit idućeg mjeseca pokazat će vodi li ovo obećanje prema stvarnim baterijama protuzračne obrane i koridorima za savezničko pojačanje ili prema računovodstvenoj vježbi u kojoj se isti izdatak čita drukčije, ovisno o tome tko ga gleda.