Cipar blokira porez na odlagališta

Ciparski parlament odbio je 14. srpnja, s 26 glasova protiv i 19 za, prijedlog poreza na komunalni otpad koji završava na odlagalištima (Cyprus Mail). Time nije srušena samo jedna nepopularna okolišna mjera. U pitanje je dovedena i isplata 23 mil. eura iz europskog fonda za oporavak, jer je porez bio upisan kao obvezna reforma u ciparski Plan oporavka i otpornosti, odnosno ugovor s Europskom unijom o reformama i ulaganjima nakon pandemije (Politis, SkalaTimes).

Vlada je Bruxellesu obećala reformu koju kod kuće nije politički osigurala. Taj se raskorak sada pretvorio u proračunski problem.

Kako europski novac za oporavak stvara pritisak

Mehanizam za oporavak i otpornost, europski fond vrijedan 724 mlrd. eura, funkcionira kao ugovor prema učinku. Države predlažu reforme i ulaganja, a Europska komisija, izvršno tijelo Unije, provjerava jesu li dogovoreni koraci provedeni prije nego što odobri isplatu novca. Svi preostali ciljevi moraju biti ispunjeni do kolovoza 2026. (Uredba (EU) 2021/241).

Cipar je u svoj plan upisao porez na odlaganje komunalnog otpada kao dio zelene porezne reforme. Predložena naknada iznosila je 10 eura po toni, a sav prihod trebao je biti namijenjen lokalnim programima recikliranja, prema riječima ravnatelja Odjela za okoliš Kostasa Konstantinoua (SkalaTimes). Vlada tvrdi da je izvorni iznos već smanjila s 35 eura kako bi ublažila teret.

Tajming je dodatno ogolio problem. Istoga dana kada je ciparski parlament odbio porez, Komisija je odobrila šestu isplatu Cipru, vrijednu 120 mil. eura (European Sting). Bruxelles je, dakle, potvrđivao napredak Cipra u trenutku kada je zakonodavna vlast u Nikoziji zaustavila sljedeći obvezni korak.

Zašto je parlament rekao ne

Argument protivnika poreza ne svodi se na protueuropsku gestu. Cipar na odlagališta šalje oko 68 posto komunalnog otpada, dok je cilj EU-a da taj udio do 2035. padne na 10 posto (Politis). Akel, Elam, Alma i Izravna demokracija glasali su protiv, tvrdeći da kućanstva ne bi smjela plaćati više prije nego što postoji infrastruktura za recikliranje. Isto upozorenje već su iznosile i lokalne vlasti. „Javnost ne bi smjela plaćati za propuste države u gospodarenju otpadom”, glasilo je jedno općinsko stajalište objavljeno ranije ovog mjeseca (Cyprus Mail).

Bez sortirnica i dovoljnog kapaciteta za recikliranje, porez na odlagališta povećava troškove općina, ali ne mijenja bitno količinu otpada koja završava na smetlištu.

Vladin protuargument također ima logiku. Ako bi prihod od poreza financirao upravo onu infrastrukturu koja općinama nedostaje, odbijanje zakona blokira i kazneni poticaj protiv odlaganja otpada i novac kojim bi se lokalne zajednice od te prakse postupno odmaknule.

Šest tjedana za zatvaranje vlastitog raskoraka

Cipar ima rok do 31. kolovoza 2026. da usvoji zakon. Isti pritisak osjeća se i drugdje u fondu za oporavak: Rumunjska, među ostalima, još ima neprovedene reforme vezane uz svoj plan prije kolovoškog krajnjeg roka (Europska komisija).

Dizajn Mehanizma za oporavak i otpornost pojačava odgovornost jer novac veže uz provedbu. No kada vlada u obvezujući europski plan unese politički skupu reformu, a prije toga ne osigura parlamentarnu potporu niti izgradi infrastrukturu na kojoj reforma počiva, domaći problem redoslijeda poteza postaje kriza isplate. Cipar sada ima šest tjedana da zatvori prazninu koju je sam otvorio: obvezao se Bruxellesu prije nego što je uvjerio Nikoziju.