Cipru istječe rok za €69m

Ciparski parlament ima, prema lokalnim izvješćima, rok do 9. srpnja da izglasa zakon kojim se osniva nova državna kreditna institucija za mala poduzeća. Vlada je prijedlog od 60 stranica poslala 25. lipnja, samo nekoliko dana prije ljetne stanke. Ako rok propadne, Cipar bi mogao izgubiti između 50 i 69 milijuna eura iz europskog fonda za oporavak, iako službeni dokument Europske komisije ne potvrđuje točan iznos.

Zastupnici su zato gurnuti u neugodan izbor: na brzinu donijeti zakon koji uređuje javno kreditiranje ili riskirati gubitak europskog novca.

Bruxelles plaća tek nakon isporuke

Pritisak proizlazi iz samog načina na koji funkcionira europski novac za oporavak. Mehanizam za oporavak i otpornost, vrijedan 723 milijarde eura, postpandemijski je fond Europske unije financiran zajedničkim zaduživanjem članica. On ne nadoknađuje troškove, nego isplaćuje novac tek nakon što država dokaže da je provela dogovorene reforme (EUR-Lex, Uredba 2021/241).

Svaki nacionalni plan sadrži etape, poput donošenja zakona ili osnivanja institucije, te ciljeve koji se mogu izmjeriti, primjerice broj obnovljenih zgrada ili poduzeća koja su dobila potporu. Država zatim šalje zahtjev za isplatu, Komisija provjerava jesu li uvjeti ispunjeni, a novac se isplaćuje samo ako jesu. Europski revizorski sud upozorio je da slabi dokazi ili propuštene etape mogu zaustaviti cijele obroke isplate, dok se rok za zatvaranje fonda brzo približava.

Ciparska etapa glasi: osnovati Ciparsku organizaciju za razvoj poduzeća, poznatu kao KOAE.

Kreditor za poduzeća koja banke zaobilaze

KOAE bi bio pod nadležnošću Ministarstva financija i imao bi 60 milijuna eura kapitala. Malim i srednjim poduzećima, novoosnovanim tvrtkama i samozaposlenima nudio bi izravne zajmove, jamstva, sufinanciranje i savjetodavne usluge (SigmaLive). Cilj su poduzeća koja ne mogu doći do bankovnoga kredita jer nemaju dovoljno kolaterala, nemaju dugu poslovnu povijest ili za komercijalne banke nose previsok rizik.

KOAE ne bi primao depozite. Ministarstvo ga predstavlja kao dopunu privatnim bankama, a ne kao njihova konkurenta. Ta je razlika uvjerljiva kada je riječ o savjetovanju, ali ako institucija bude nudila jamstva ili povoljnije zajmove u istim dijelovima tržišta, pritisak na banke bit će neizbježan.

Ako zakon prođe i KOAE zaista proradi kako je zamišljeno, najviše dobivaju mala poduzeća koja su sada isključena iz financiranja. Država dobiva trajan alat za kreditiranje i štiti svoj dio europske omotnice. Ako zakon zapne, ta poduzeća ostaju bez obećane potpore. Ciparski porezni obveznici mogli bi tada nadomjestiti ono što su trebala pokriti europska bespovratna sredstva, ili će se program jednostavno smanjiti.

Problem upravljanja upravo je u tome što javna institucija koja dijeli kredite traži nadzor kakav ovaj rok onemogućuje: jasna pravila o tome tko ima pravo na potporu, kako se sprječava politički utjecaj i dolazi li novac do poduzeća koja su banke doista odbile. Predsjednica parlamentarnog Odbora za financije Christiana Erotokritou rekla je to izravno: ministarstvo je zakon poslalo toliko kasno da bi redovita provjera mogla Republiku stajati milijune.

Nije riječ samo o Cipru

Ciparski slučaj nije iznimka. Rumunjski privremeni premijer sazvao je izvanrednu sjednicu parlamenta kako bi se usvojili zakašnjeli zakoni iz plana oporavka, pri čemu je u igri 3,5 milijardi eura. Obrazac se ponavlja u više država članica: vlade su obećale reforme kako bi otvorile pristup novcu iz zajedničkog europskog zaduživanja, a sada parlamenti moraju isporučiti pod pritiskom rokova.

Ta strogoća nije slučajna. Njemačka, koja želi smanjiti sljedeći proračun Europske unije za 400 milijardi eura, buduću će zajedničku europsku potrošnju lakše podržati samo ako može pokazati da su države doista provele ono što su obećale. Propuštene etape Cipar ne koštaju samo današnjeg novca. One slabe politički argument za sličan fond u budućnosti.

Tri su činjenice i dalje nejasne, a važne su. Prvo, traži li etapa samo donošenje zakona ili i stvarno pokretanje KOAE-a. Drugo, koliki je točno iznos u riziku, jer lokalna izvješća navode raspon od 50 do 69 milijuna eura. Treće, znači li propušteni rok trajan gubitak novca ili samo odgodu isplate. Rumunjsko iskustvo upućuje prije na obustavu nego na konačno brisanje sredstava.

Donošenje zakona može otvoriti prva vrata. Hoće li KOAE doista doći do poduzeća kojima je namijenjen, bit će dulje pitanje, a na njega nijedno iznuđeno parlamentarno glasanje ne može dati odgovor.