Ciparsko-libanonski kabel čeka financijski test

Cipar i Libanon dogovorili su izradu preliminarne studije za mogući podmorski elektroenergetski kabel između dviju zemalja. Svjetska banka podupire taj početni posao, koji bi trebao pokazati postoji li stvarna potreba za takvom vezom i mogu li se troškovi opravdati prihodima (CBN Cyprus, CNA). Nitko se, međutim, nije obvezao da će kabel graditi. Nema odluke o financiranju, nema građevinske odluke i nema razrađenoga inženjerskog plana (Cyprus Mail, SigmaLive).

Dio medijskih izvješća predstavio je najavu kao povezivanje Bejruta s europskom elektroenergetskom mrežom. To nije točno. Cipar ni sam još nije električno povezan s kontinentalnom Europom. Kabel prema Cipru Libanon bi povezao s otokom, i ni s čim više.

Dva neizgrađena kabela, a ne jedan

Libanon do europskog elektroenergetskog sustava može doći samo ako se Cipar prije toga poveže s Grčkom drugim, odvojenim velikim projektom: Great Sea Interconnectorom, kojim na europskoj strani upravlja IPTO/ADMIE, grčki operator prijenosnog sustava (Cyprus Mail, Politis). Grčki izvori ta dva projekta tretiraju odvojeno, s različitim rokovima i različitom logikom financiranja (World Energy News).

Upravo je taj lanac od dvije veze ključna tehnička činjenica. Libanonski krak zasad ima samo studiju. Ciparsko-grčki krak ulazi u okvir projekata od zajedničkog interesa Europske komisije, instrument kojim Bruxelles prekogranične vodove tretira kao dio dovršetka unutarnjeg energetskog tržišta (European Commission). Nijedna veza nije izgrađena.

Objema stranama treba veza, ali ne iz istog razloga

Cipar je otočna mreža: u krizi ne može uvesti električnu energiju, a u razdobljima viška ne može izvesti proizvodnju iz obnovljivih izvora. Ciparski ministar energetike javno je rekao da je za Cipar bolje imati što više elektroenergetskih veza (CNA). Takva se povezivanja ondje uglavnom vide kao strukturni odgovor na visoke cijene električne energije.

Libanonska je potreba hitnija. Svjetska banka libanonski elektroenergetski sektor opisuje kao jedno od središnjih mjesta šireg gospodarskog sloma zemlje (World Bank). Profil Međunarodne agencije za energiju pokazuje sustav snažno ovisan o uvoznim naftnim derivatima, bez otporne elektroenergetske osnove (IEA). Funkcionalan kabel Libanonu bi omogućio uvoz električne energije i smanjio ovisnost o skupim dizelskim generatorima.

Problem financijske održivosti

Teži dio nije položiti kabel. Teži dio je naplatiti struju.

Podmorski interkonektor zarađuje kada prenosi električnu energiju s jeftinijeg tržišta na skuplje. Ako taj prihod ne pokriva trošak gradnje, razliku plaća netko drugi: potrošači kroz račune, porezni obveznici ili razvojne banke. Pravila Europske unije određuju kako se takvi troškovi dijele i nadoknađuju (EUR-Lex Regulation 2019/943, EUR-Lex Regulation 2022/869).

Otočni interkonektori gotovo uvijek traže snažnu javnu potporu. Drugi kabel između Malte i Sicilije, čija se vrijednost procjenjivala na oko 300 milijuna eura, dobio je 261 milijun eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj (Gazzetta di Malta, Sliema News). Malta je, međutim, stabilna članica Europske unije s funkcionalnim sustavom obračuna i naplate.

Libanon nije Malta. Svaki zajmodavac morao bi vjerovati da se uvezena električna energija može obračunavati, naplaćivati i uredno plaćati desetljećima. Libanonsko državno elektroenergetsko poduzeće upravo s tim funkcijama ima dugogodišnje probleme (World Bank). Kapitalno zahtjevan kabel prema kupcu koji ne može pouzdano plaćati nije samo diplomatska komplikacija. To je infrastruktura koja može biti izgrađena, ali nikada ne ostvariti dovoljno prihoda da opravda trošak.

Svjetska banka to zna. Njezin vlastiti projektni ciklus jasno razdvaja analitičku pripremu od procjene projekta i odobrenja financiranja (World Bank Project Cycle). Financirati studiju nije isto što i financirati kabel.

Najava je stvarna. Tvrdnja o povezivanju s europskom mrežom preuranjena je. Dok Cipar ne dođe do Grčke, a Libanon ne pokaže da može vjerodostojno plaćati uvezenu električnu energiju, ovo ostaje studija mosta koji s obje strane još nema financijski održivu cestu.