Cipar nudi €2,000 za povratak Sirijaca

Cipar je pokrenuo program dobrovoljnog povratka kojim Sirijcima koji već imaju međunarodnu zaštitu, ili još čekaju odluku o azilu, nudi novac za odlazak u zemlju koju Europska unija nije proglasila sigurnom. Program nikome ne ukida pravni status. Umjesto toga, odlazak čini financijski privlačnim ljudima koje pravo još smatra zaštićenima, zaobilazeći postupke koje europsko azilno pravo traži prije prisilnog udaljenja.

Konstrukcija koja razdvaja obitelji

Zamjenik ministra za migracije Nicholas Ioannides predstavio je izmijenjeni program 9. lipnja, nakon pilot-projekta iz 2025. u kojem je sudjelovalo oko 900 ljudi. Program je namijenjen sirijskim obiteljima i parovima bez djece u kojima je barem jedan supružnik zatražio ili dobio zaštitu prije 31. prosinca 2024. Ponuda iznosi 2.000 eura po odrasloj osobi koja se vraća, 1.500 eura po djetetu i dodatnih 1.000 eura po obitelji kojoj je zaštita već odobrena. Jedan odrasli član obitelji može ostati na Cipru s dvogodišnjom radnom dozvolom (Cyprus Mail).

Upravo je taj obiteljski rascjep najosjetljiviji dio programa. On stvara financijsku računicu po kojoj jedan supružnik odlazi, dok drugi zadržava uporište u Europi, a država pritom ne pokreće pravni postupak koji bi bio nužan za prisilni povratak.

Kako „dobrovoljnost” zaobilazi pravne zaštite

Azilno pravo Europske unije postavlja visoku granicu za ukidanje zaštite. Prema Direktivi o kvalifikaciji, propisu koji određuje tko ima pravo na izbjeglički status, država članica zaštitu može opozvati tek ako pokaže da su se izvorne okolnosti promijenile „znatno i trajno”, i to u pojedinačnoj procjeni svakog slučaja (Qualification Directive 2011/95/EU). Sud Europske unije to je dodatno učvrstio u presudi Abdulla: prestanak zaštite traži stvarnu i postojanu promjenu uvjeta na terenu (CJEU). Program dobrovoljnog povratka taj okvir u cijelosti ostavlja po strani. Ako osoba pristane otići, država ne mora dokazivati da je Sirija sigurna.

UNHCR drži da povratci u Siriju moraju biti „informirani, dobrovoljni, sigurni i dostojanstveni” te poziva države da se suzdrže od prisilnih povrataka u bilo koji dio zemlje (UNHCR). Kada se program usmjerava na ljude koji su još pod aktivnom zaštitom, pitanje postaje izravnije: koliko je dobrovoljna odluka oblikovana novčanom ponudom i političkom klimom koja prema migrantima postaje sve tvrđa? Program je postavljen tako da država na to pitanje ne mora dati odgovor.

Pragmatični izlaz iz nefunkcionalnog sustava povrataka

Ciparski program pokazuje širi europski problem. Samo oko 28 posto naloga za povratak u EU-u doista se provede, što je otvorilo ozbiljan jaz između pravnih odluka i stvarne sposobnosti država da ih izvrše. Zbog toga vlade traže zaobilazna rješenja. Europska komisija u lipnju 2026. postigla je politički dogovor o novoj Uredbi o vraćanju, čiji je cilj ubrzati udaljenja i smanjiti prostor za sudsko osporavanje (Commission). Grčka istodobno gura ideju centara za povratak izvan teritorija EU-a, a u skupini s Austrijom, Danskom, Njemačkom i Nizozemskom surađuje s UNHCR-om na njihovu oblikovanju (EUobserver, Euronews Greece).

Cipar bira blaži put. Ne treba mu promjena zakona, bilateralni sporazum ni nova infrastruktura. Program se formalno kreće unutar postojećeg prava. Upravo u prostoru između opreza institucija i nestrpljenja nacionalnih vlada nastaje takvo rješenje.

Agencija Europske unije za azil izvijestila je 2026. da su mnoge zemlje suspendirale odlučivanje o sirijskoj zaštiti nakon pada Assadova režima jer činjenična podloga za procjenu sigurnosti još nije bila jasna (EUAA via ReliefWeb). Ta suspenzija priznaje ono što institucije zasad mogu pošteno reći: dokazi o Siriji još nisu potpuni. Ciparski program ide korak ispred toga i plaća ljudima da se vrate u zemlju čiju sigurnost nijedno tijelo EU-a nije potvrdilo.

Glas koji nedostaje jest glas samih Sirijaca. Nema objavljenih podataka o tome kako se provjerava pristanak, kakva pravna zaštita postoji ako se netko nakon povratka nađe u opasnosti, niti mogu li obitelji ponovno pristupiti zaštiti nakon odlaska. Pojedinosti programa dolaze iz ministarske prezentacije o kojoj je izvijestio Cyprus Mail, a ne iz objavljenog pravnog akta. Ljudi čije živote taj program mijenja nemaju dokumentiranu ulogu u njegovu oblikovanju.