Ciparski kabel od €3 milijarde bez jamstva

Ciparski je parlament 8. rujna doznao da će Great Sea Interconnector, podmorski elektroenergetski kabel koji bi otok prvi put trebao povezati s europskom mrežom, stajati znatno više nego što se dosad predviđalo. U javnosti se godinama spominjao iznos od 1,9 mlrd. eura, no član uprave ciparskog energetskog regulatora CERA-e Neofytos Chatzigeorgiou rekao je zastupnicima da će ukupni trošak vjerojatno biti bliži 3 mlrd. eura (Philenews). Ministar financija Makis Keravnos objasnio je razliku: stara se procjena uglavnom odnosila na sam kabel, bez osiguranja, pretvaračkih postrojenja, sustava za pohranu energije i održavanja (InBusiness).

Ni jedan od ta dva iznosa nije proračun koji je odobrio regulator. Studije potrebne za njegovu izradu još nisu dovršene.

Još se ne zna tko će platiti razliku

Projekt zasad ima samo jedan zajamčen izvor novca: oko 657 mil. eura bespovratnih sredstava iz Instrumenta za povezivanje Europe, programa kojim Europska unija sufinancira infrastrukturu (Europska komisija). Taj se iznos neće povećati zajedno s troškovima projekta.

Ostatak moraju osigurati dioničari, vjerovnici ili potrošači električne energije. Francuski infrastrukturni fond Meridiam drži 66 posto projektnog društva, a grčki operator elektroenergetske mreže ADMIE preostalih 34 posto. Od Europske investicijske banke zatraženo je kreditno financiranje, ali njezin je glasnogovornik rekao da odluka još nije donesena (Euronews). Troškovi koje regulatori na kraju priznaju naplatili bi se kroz mrežne naknade, odnosno iznose na računima za električnu energiju kojima se financiraju ulaganja u mrežu.

Prema postojećoj formuli, Cipar bi snosio 63 posto, a Grčka 37 posto kapitalnih troškova, dok bi se troškovi rada dijelili napola (Cyprus Mail). Keravnos je parlamentu pritom rekao da vlada „nije sigurna” hoće li kabel sniziti cijene električne energije (InBusiness).

Najveća je nepoznanica ugovorna odgovornost. Nisu objavljeni ni dioničarski sporazum, ni jamstvo dovršetka projekta, ni odredba koja određuje tko plaća prekoračenje troškova. Ako konačni iznos premaši sadašnje procjene, javnosti nije predočen dokument iz kojeg bi se vidjelo pada li razlika na dioničare, izvođače, nacionalne vlade ili potrošače. Upravo je zbog toga ciparska vlada odbila preuzeti novu obvezu bez dodatnih jamstava.

Sam ugovor za kabel potrošio je većinu starog proračuna

Razlika između prvotno oglašenog iznosa i nove procjene proizlazi iz strukture troškova. Proizvođač Nexans ima glavni ugovor za kabel, vrijedan oko 1,43 mlrd. eura, navodi EnergyGame. Usporedi li se taj iznos s procjenom od 1,9 mlrd. eura, za pretvaračka postrojenja, radove na kopnu, pohranu energije, osiguranje i upravljanje projektom ostaje vrlo malo novca.

Pomaknut je i rok dovršetka. Na stranici Europske komisije i dalje piše da je gradnja trebala početi 2023., a završiti do kraja 2026. godine (Europska komisija). Chatzigeorgiou je parlamentu rekao da bi kabel trebao proraditi 2031. godine (Philenews). Kašnjenje povećava troškove, ali njihov stvarni rast ovisit će o uvjetima financiranja i ugovornoj strukturi, koji nisu javno poznati.

Strateška korist ne daje odgovor na pitanje tko plaća

Cipar je jedina članica Europske unije čija elektroenergetska mreža nije povezana s mrežom susjedne države. Kabel bi omogućio uvoz jeftinije električne energije u razdobljima kada je domaća proizvodnja skupa, ali i izvoz viškova iz ciparskih solarnih elektrana. Zbog te je strateške vrijednosti Europska unija projektu i dodijelila bespovratna sredstva.

Bivši predsjednik CERA-e Andreas Poullikkas upozorio je da podjela troškova u omjeru 63 prema 37 ne znači jednako povećanje računa za potrošače. Bespovratna sredstva te prihodi od trgovanja između tržišta na kojima se cijene električne energije razlikuju smanjuju iznos koji treba vratiti kroz mrežne naknade (OT). To vrijedi u načelu, no stvarna ušteda ovisit će o količini električne energije koja će prolaziti kabelom te o troškovima koje će regulatori dopustiti prebaciti na račune. Nijedan od tih parametara još nije utvrđen.

Keravnos je zato postavio jasan uvjet: Cipar neće uložiti predloženih 100 mil. eura vlasničkog kapitala dok se ne utvrde novi trošak projekta i njegove posljedice za državni proračun (Politis). Sljedeća će prijelomna točka biti neovisna procjena Europske investicijske banke, koja se očekuje prije kraja godine (Cyprus Mail).

Cipar još nema provjeren konačni trošak ni obvezujući odgovor na pitanje tko će platiti moguća prekoračenja. Procjena od 3 mlrd. eura zasad je privremena, ali jasno pokazuje zašto vlada ne želi uložiti novac prije nego što Europska investicijska banka, CERA i vlasnici projekta objave podatke na temelju kojih se taj rizik može raspodijeliti.