Cipar smanjuje proračun EU-a za €33 billion

Dugoročni proračun Europske unije iz faze pozicioniranja ulazi u stvarne pregovore o novcu. Prvi kompromisni prijedlog pokazuje osnovnu podjelu: treba li Unija i dalje štititi ceste, poljoprivredu i regionalna ulaganja koja građani vide, ili veći dio novca preusmjeriti prema konkurentnosti, obrani i istraživanju? O tome će ovisiti ulaganja u 27 država članica do 2034.

Dva tabora, jedan proračun

Višegodišnji financijski okvir, odnosno VFO, gornja je granica proračunske potrošnje EU-a. Njime se na sedam godina određuje koliko Bruxelles smije potrošiti na sve, od poljoprivrednih potpora do istraživačkih programa. Sadašnji pregovori odnose se na razdoblje 2028.–2034., a Europska komisija predložila je paket vrijedan gotovo 2 bilijuna eura. Dogovor moraju prihvatiti sve vlade jer Ugovor o funkcioniranju EU-a traži jednoglasnost u Vijeću, što znači da svaka prijestolnica može blokirati cijeli paket (čl. 312. UFEU-a).

Cipar, koji predsjeda Vijećem EU-a i vodi pregovore, 11. lipnja iznio je prve konkretne brojke. Njegov prijedlog smanjuje Komisijin plan za oko 2 posto, odnosno približno 32,8 mlrd. eura (EUNews, Reuters preko ThePrinta). Rez nije ravnomjeran. Kohezijska politika, glavni instrument EU-a za ulaganja u siromašnije regije, porasla bi s oko 404,9 mlrd. na 410,1 mlrd. eura. Izravna plaćanja u okviru Zajedničke poljoprivredne politike povećala bi se s približno 259,2 mlrd. na 261 mlrd. eura (EUalive, Democrata). Na papiru to izgleda kao zaštita tradicionalnih politika, ali tijekom sedam godina inflacije takvo povećanje znači realni pad: iznos raste, ali se za njega može kupiti manje.

Europski fond za konkurentnost, zamišljen kao odgovor na europski inovacijski zaostatak za SAD-om i Kinom, prema dostupnim informacijama pao bi s oko 398 mlrd. na 383 mlrd. eura. Smanjenja bi pogodila i istraživanje te obranu (Europaportalen).

Jučerašnji prioriteti ili sutrašnji pritisci?

Reakcije su slijedile poznatu podjelu. Šesnaest država članica, predvođenih Španjolskom, Italijom, Poljskom i Grčkom, potpisalo je zajedničku izjavu u obranu kohezije, poljoprivredne politike i ribarstva kao politika utemeljenih u ugovorima. Nazvale su ih „najvidljivijim politikama EU-a” za građane i upozorile da su realni rezovi ugrađeni već u prvotni Komisijin prijedlog (španjolsko ministarstvo vanjskih poslova). Portugal je otišao korak dalje i ciparsku verziju ocijenio „iskreno boljom” jer bi njegova nacionalna omotnica, zajamčeni dio europskog novca namijenjen Lisabonu, mogla porasti za oko 1,6 mlrd. eura u odnosu na Komisijin nacrt (Observador, ECO).

Na drugoj strani, nizozemski ministar financija Eelco Heinen nazvao je kompromis „kutijom neprihvatljivih rješenja” koja financira „jučerašnje prioritete” umjesto „sutrašnjih izazova” (ANP). Njemačka je prijedlog odbacila kao nedovoljnu osnovu za pregovore jer u proračun EU-a uplaćuje više nego što iz njega dobiva i traži strožu potrošnju (Spiegel). Švedska tvrdi da je poljoprivreda zaštićena dok se konkurentnost i obrana stišću. Luksemburški ministar vanjskih poslova Xavier Bettel pregovaračku je atmosferu usporedio s tržnicom u Marakešu (RMF24).

Tko upravlja novcem

Tiši sukob vodi se oko upravljanja. Komisija želi spojiti više postojećih fondova u jedinstveni Nacionalni i regionalni partnerski plan za svaku državu, s prekretnicama i ciljevima uspješnosti po uzoru na Mehanizam za oporavak i otpornost iz pandemijskog razdoblja. Zagovornici to nazivaju pojednostavljenjem. Kritičari u tome vide centralizaciju.

Udruženja lokalnih i regionalnih vlasti upozoravaju da bi reforma mogla prebaciti moć s regija na nacionalne prijestolnice. CEMR, koji predstavlja lokalne vlasti, procjenjuje da bi se udio kohezije mogao smanjiti na oko petinu ukupnog proračuna EU-a, s gotovo trećine danas. Bankwatch napominje da su regionalna poglavlja u novim planovima izborna, a ne obvezna, što znači da bi područja srednjeg dohotka i slabije razvijene regije mogle izgubiti ciljano financiranje. Ista reforma koja administraciji smanjuje papirologiju mogla bi općinama, gradovima i siromašnijim regijama smanjiti pregovaračku težinu.

Što treba pratiti

Ništa još nije zaključeno. Europski parlament 16. lipnja odbacio je prvi nacrt Vijeća i zatražio povećanje proračuna za 10 posto te nove izvore prihoda (Euronews). Bez pristanka Parlamenta nijedan VFO ne može stupiti na snagu, pa Vijeće ne može jednostavno nametnuti štedljiviji dogovor. Cipar želi postići ukupni sporazum do kraja 2026. Ako se rok probije, EU bi u 2028. ušla bez dogovorenog proračuna, uz godišnje produljenje gornjih granica iz starog okvira. U praksi bi to zamrznulo nove programe i usporilo ulaganja diljem kontinenta upravo u trenutku kada pritisak konkurencije iz SAD-a i Kine jača.