Češki mangan kasni za rokom EU-a

Češke su vlasti odobrile lokaciju za pogon za preradu mangana kod Chvaletica, u Pardubičkoj regiji istočno od Praga. Time je država prihvatila da takav projekt može biti smješten na tom zemljištu (iROZHLAS, Zdarbuh). No to još ne znači da gradnja može početi. Projekt, koji vodi češka podružnica kanadski uvrštene kompanije Euro Manganese, još nema građevinsku dozvolu, odobrenje za rudarske radove, financiranje, obvezujuće ugovore o otkupu ni odluku uprave o ulaganju kapitala. Komercijalna proizvodnja planirana je za 2032. godinu (Mining Weekly, Smallcaps).

Upravo je taj datum ključan. Europski akt o kritičnim sirovinama, uredba kojom Europska unija želi smanjiti ovisnost o stranim dobavljačima sastojaka za baterije, postavlja sigurnosne ciljeve opskrbe za 2030. godinu (Eur-Lex). Chvaletice do tada ne donosi nijednu tonu.

Čista logika, spor kalendar

Sam projekt ima neuobičajeno uvjerljivu industrijsku logiku. Chvaletice nije novi rudnik. Plan je preraditi oko 27 milijuna tona jalovine, otpada koji je ostao nakon rudarenja u razdoblju od 1951. do 1975., u kemikalije mangana visoke čistoće za katode baterija električnih vozila (iROZHLAS, Newsfile). Oba planirana proizvoda, sulfatni prekursor i vrlo čisti metal, traže mnogo zahtjevniju preradu od one koja je potrebna čeličanama. Zato se i nalaze na strateškom popisu iz europske uredbe (Euro Manganese).

Projekt ima status strateškog projekta EU-a i češku nacionalnu oznaku. Riječ je upravo o vrsti ulaganja za koju je Bruxelles uredbu i osmislio (Mining Weekly, European Commission).

Preliminarna gospodarska procjena kompanije iz 2026. navodi da bi pogon mogao proizvoditi 150.000 tona godišnje, dovoljno za oko 20 posto očekivane europske potražnje za manganom baterijske kvalitete. Gradnja prve faze stajala bi oko 627,5 milijuna dolara (Smallcaps, National Law Review). No preliminarna procjena nije studija izvedivosti. Sama dokumentacija upozorava da ne sadrži dokazane rudne rezerve i da se projicirana isplativost možda nikada neće ostvariti (Barchart). Kompanija očekuje da će za konačnu građevinsku dozvolu podnijeti zahtjev oko prijelaza iz 2027. u 2028. godinu (iROZHLAS). Jedini imenovani kupoprodajni aranžman, neobvezujući okvirni dogovor s američkom tvrtkom 6K Energy, ne zaključava ni količine ni cijene (The Globe and Mail).

Tvornice prije sirovina

Europa može brže graditi tvornice baterija nego osigurati ono što u baterije ulazi. Njemačka taj raskorak pokazuje najjasnije. PowerCo, baterijska podružnica Volkswagena, počeo je proizvodnju u svojoj gigatvornici u Salzgitteru koristeći katode od nikla, mangana i kobalta, ali prerađene sirovine i dijelovi proizvodne tehnologije i dalje dolaze iz Kine (Volkswagen Group, FAZ). Njemačka je industrija za neke strateške ulazne sirovine, uključujući litij, nikal i rijetke zemlje, više od 99 posto ovisna o uvozu (BDI).

Razlog je u raspodjeli vrijednosti. Između 50 i 60 posto vrijednosti baterije nalazi se u vađenju i preradi materijala, dok na sastavljanje ćelija, fazu kojoj je Europa dala prednost, otpada samo 15 do 30 posto (Chemietechnik, Deloitte). Europa je prvo izgradila dio lanca s nižom dodanom vrijednošću, a vrjedniji dio ostavila stranim dobavljačima.

Preko vlastitog roka

Europski akt o kritičnim sirovinama traži da EU do 2030. dosegne najmanje 10 posto domaćeg vađenja, 40 posto domaće prerade i 25 posto recikliranja strateških sirovina, uz ograničenje da ni u jednoj fazi prerade ovisnost o jednoj zemlji izvan EU-a ne smije prelaziti 65 posto (Eur-Lex, European Commission). Čak i prema punim projekcijama, Chvaletice bi pokrivao petinu europskih potreba za manganom baterijske kvalitete, ali dvije godine nakon ciljanog roka.

Europska strategija opskrbe baterijama ima problem redoslijeda. Ako dobije preostale dozvole, prikupi oko 670 milijuna dolara, potpiše obvezujuće ugovore o otkupu i donese konačnu odluku o ulaganju, Chvaletice bi nakon 2032. mogao postati stvaran dio rješenja. Prema sadašnjem kalendaru, taj projekt više pomaže europskoj priči o opskrbi nakon 2030. nego ostvarivanju cilja za 2030.