Dunav zaustavio rumunjsku nuklearku

Rumunjska je 13. kolovoza počela zaustavljati i posljednji nuklearni reaktor koji je još radio. Drugi blok elektrane Cernavodă isključuje se jer je razina Dunava pala ispod minimuma potrebnog za hlađenje postrojenja, dva tjedna nakon što je zbog istog razloga stao i prvi blok (Agerpres, Argus). Ta su dva reaktora zajedno davala oko 1,4 GW stalne električne snage, neovisne o vremenu, dobu dana ili raspoloživosti sunca i vjetra. Bukurešt tvrdi da manjak može pokriti uvozom, ugljenom i vjetroelektranama, ali glavni oslonac zapravo je kupnja struje od susjeda koje pogađa ista suša.

Zašto rijeka zaustavlja reaktor

Cernavodă za hlađenje treba stalan dotok dunavske vode. Nacionalna uprava za vode ANAR objavila je da je vodostaj kod Cernavodă pao na -230 cm, razinu koju su dužnosnici opisali kao nezabilježenu (Digi24, Mediafax). Uzvodni protok kod Baziașa iznosio je oko 1.400 m³/s, približno trećinu uobičajenog kolovoškog prosjeka (Brussels Signal, Agerpres). Hitni radovi s kamenim baržama kupili su dane, ali ne i tjedne.

Večernji manjak

Rumunjske zamjenske mogućnosti na papiru izgledaju dovoljne, ali su najkrhkije upravo u satima najvećeg pritiska.

Najveća poluga je uvoz. Rumunjska ima 3,2 do 4,0 GW prekograničnog prijenosnog kapaciteta, što znači da toliko električne energije fizički može ući u sustav. No kapacitet dalekovoda nije isto što i raspoloživa struja: netko s druge strane mora je proizvoditi i biti spreman prodati (Curs de Guvernare). Ostali izvori manji su i nesigurniji: ponovno pokretanje ugljenog bloka u Rovinariju od 330 MW, oko 300 MW hidroenergije ograničene sušom te vjetar koji u prosjeku daje oko 525 MW, ali može pasti na 100 MW (Digi24). Ništa od toga ne zamjenjuje stalnu nuklearnu proizvodnju tijekom cijelog dana.

Pravi pritisak dolazi između 19 i 23 sata, kada solarna proizvodnja nestaje, vjetar ostaje nepredvidljiv, a kućanstva i dalje troše struju za klimatizaciju i rasvjetu. I prije zaustavljanja drugog bloka, prema Adevărulu, Rumunjska je u večernjim vrhuncima već uvozila oko 2.150 MW, dok je ukupna potrošnja bila oko 8.000 MW (Adevărul). Energetski analitičar Dumitru Chisăliță upozorio je da se u lošoj večeri više ne raspravlja o cijeni, nego o tome „tko će biti isključen” (Mediafax). Vlasti tvrde da kućanstvima ne prijeti ograničenje potrošnje: prema kriznom planu, prisilna smanjenja prvo bi pogodila velike industrijske potrošače (EMI Bulgaria).

Cijena ipak ostaje dio problema. Kada nestane jeftina nuklearna proizvodnja, Rumunjska je zamjenjuje ugljenom i uvozom po tržišnim cijenama. Trošak se najprije vidi na veleprodajnom tržištu, a poslije se prelijeva na račune potrošača. Nuclearelectrica je obavijestila kupce da bi se mogla pozvati na višu silu, pravnu klauzulu koja je u izvanrednim okolnostima oslobađa obveze isporuke (ZF).

Susjedi na koje Rumunjska računa

Za Rumunjsku su sada najvažnije Mađarska i Bugarska.

Mađarska nije dobavljač nego konkurentski kupac. Paks, njezina jedina nuklearna elektrana, zbog istog niskog vodostaja Dunava izgubila je oko 1.770 MW od uobičajenih 2.000 MW proizvodnje (MVM Paks, kormany.hu). Budimpešta je mrežnom operatoru MAVIR-u dopustila isključivanje industrijskih potrošača iznad 0,5 MW, uz kazne od 200 posto spot cijene (HVG).

Bugarska je glavni regionalni sigurnosni ventil. Njezin je izvoz 7. kolovoza dosegnuo 2.180 MW, od čega je 1.355 MW išlo u Rumunjsku (economic.bg). No bugarska proizvodnja slijedi sunce: podnevna solarna proizvodnja podiže izvoz, dok večernja opskrba ovisi o nuklearnoj elektrani Kozloduj i ugljenu iz kompleksa Marica. Bugarski ministar energetike rekao je da Kozloduj ima još otprilike tjedan i pol sigurnosne rezerve vezane uz vodostaj Dunava (DBR). Ako se i taj prostor suzi, smanjuje se najveći oslonac cijele regije.

Rumunjska je obavijestila Europsku komisiju i zatražila regionalnu procjenu dostatnosti, odnosno provjeru ima li u kriznim uvjetima dovoljno proizvodnje i prekograničnog kapaciteta za pokrivanje potražnje (HotNews). Komisija je poručila da europski elektroenergetski sustav „ostaje stabilan unatoč ekstremnim vremenskim uvjetima” (European Commission). To vrijedi za Europu u cjelini, ali ne rješava rumunjski problem u 21 sat. Rizik je koncentriran u večernjem uvoznom satu, kada dvije zemlje pogođene sušom pokušavaju povući više od 2.000 MW svaka od istih susjeda. Hoće li to završiti industrijskim ograničenjima ovisi o tome koje će bugarske elektrane tada raditi i koliko dugo Kozloduj može održati vlastitu dunavsku rezervu. Bukurešt ne kontrolira ni jedno ni drugo.