Danska ulaže u ukrajinske dronove

Proizvodne linije sve su važniji dio europske politike prema Ukrajini. Novi sporazum Danske i Kijeva pomiče potporu s kupnje oružja za Ukrajinu prema ulaganju u samu ukrajinsku obrambenu industriju: do 100 milijuna eura u 2026. za dronove i sustave protiv dronova, prema tzv. danskom modelu. Za Kijev je to brži način dolaska do opreme. Za Europu otvara teže pitanje: tko dobiva pristup ukrajinskoj tehnologiji razvijenoj na bojištu, pod kojim uvjetima i pod čijom kontrolom?

Kopenhagen je izabrao izravan put. Sporazum financira nabavu od ukrajinskih obrambenih poduzeća za potrebe ukrajinske vojske, ali istodobno otvara prostor za zajedničku proizvodnju, prijenos tehnologije i moguću proizvodnju u Danskoj, kako stoji u objavljenom dogovoru. Kijev dobiva novac za tvornice koje se već prilagođavaju radu pod ruskim napadima. Danska se približava najbržem europskom krugu učenja o dronovima.

Ukrajina nudi pristup, ali ne bez ograničenja. Njezino Vijeće za nacionalnu sigurnost i obranu predstavlja „Drone Deals” kao dugoročne aranžmane za borbeno provjerene sustave, proizvodnju u partnerskim državama i posebne projekte, s naznačenim horizontom od deset godina u službenom formatu. Kijev pritom ne otvara cijeli tehnološki trezor. Vlada je uspostavila poseban mehanizam kontroliranog izvoza kako bi partneri mogli surađivati s ukrajinskim tvrtkama, a da osjetljiva tehnologija ne izađe iz ratnog režima nadzora.

Iza jezika solidarnosti stoji čvrsta transakcija. Ukrajina od Europe više ne traži samo opremu. Ona prodaje uređen pristup obrambenoj industriji koja je testirana protiv ruskog elektroničkog ratovanja, protuzračne obrane i napada na infrastrukturu.

Bilateralni dogovori kreću se brže

Europska komisija želi zajedničke projekte i zajedničku nabavu kako države članice ne bi gradile odvojene sustave dronova. Najnoviji obrambeno-industrijski paket Komisije uključuje dronove i sposobnosti protiv dronova među pet predloženih zajedničkih projekata. Taj put može postaviti zajednička pravila i osigurati da sustavi međusobno funkcioniraju. Ne može se, međutim, kretati brzinom kojom se kreće glavni grad koji izravno potpisuje sporazum s Kijevom.

Danska nije sama. Prema pisanju njemačkog Zeita, Danska, Estonija i Nizozemska pregovarale su s Ukrajinom o zasebnim aranžmanima za tehnologiju dronova, licencije i vojnu opremu, a planirani su i dodatni dogovori, među njima i s Njemačkom. Njemačko strateško partnerstvo s Kijevom obvezuje Berlin da podupre ukrajinsku industriju dronova i brzo razmotri dugoročni Drone Deal, prema ukrajinskom predsjedništvu.

Upravo taj obrazac pokazuje što je za Europu u igri. Ako svaki glavni grad pregovara odvojeno, Ukrajina može djelovati brže i nagraditi partnere spremne na konkretne poteze. No Europa time riskira stvaranje niza bočnih dogovora, svaki s drukčijim licencijskim uvjetima, proizvodnim lokacijama, pravilima o intelektualnom vlasništvu i obećanjima o tome tko ima prednost kada ista tehnologija treba ukrajinskoj vojsci na bojištu.

Problem povjerenja

Poljska pokazuje kamo to može voditi. Prema pisanju Bankiera, Varšava je optužila Kijev da nije proveo dogovore o tehnologiji dronova povezane s mogućim prijenosom zrakoplova MiG-29. Javni trag, međutim, ne pokazuje obvezujući sporazum s jasno propisanim dužnostima prijenosa tehnologije, rokovima isporuke ili kaznama.

Ta je razlika važna jer spor nije bio samo pitanje ukrajinskog ispunjavanja obećanja. Onet je izvijestio da su tehničko stanje poljskih MiG-29 i očekivanja oko modernizacije dodatno zakomplicirali mogući prijenos. Poljski slučaj ne dokazuje da je danski model pogrešan. Pokazuje koliko se brzo nejasna obećanja o tehnologiji, licencijama i redoslijedu isporuka mogu pretvoriti iz vojne suradnje u nepovjerenje.

Europska unija već je u zajedničkim sigurnosnim obvezama potpisanima s Kijevom navela da njezine obveze prema Ukrajini trebaju nadopunjavati napore država članica, a ne zamijeniti ih. Danska sada provjerava što ta formulacija znači u praksi. Bruxelles može pomoći da se bilateralni pristup pretvori u zajedničku europsku sposobnost, ali samo ako su pravila dovoljno jasna da im mogu vjerovati glavni gradovi, poduzeća i Kijev.

Danski će model najbrže pomoći Ukrajini ako ga Europa bude tretirala kao industrijski predložak, a ne kao red bilateralnih bočnih dogovora. Ugovori moraju jasno odrediti tko posjeduje tehnologiju, gdje se proizvodi, tko smije koristiti programske i hardverske sustave te kada ukrajinske ratne potrebe imaju prednost. Bez toga Europa će dobiti pristup znanju o dronovima koje joj je potrebno, a zatim se oko njega prepirati od države do države.