Danska uvozi struju zbog zagušene mreže

Siv i miran dan nad Sjevernim morem, bez vjetra i bez sunca. Danci za takve dane koriste njemački izraz dunkelflaute: razdoblje u kojem proizvodnja iz vjetra i sunca istodobno pada na širokom području. Za Dansku, koja je ugasila velik dio domaćih pričuvnih elektrana, takva zatišja znače da se elektroenergetski sustav mora osloniti na podmorske kabele prema Švedskoj, Norveškoj i Njemačkoj (Politiken). Danska je 2025. uvezla više električne energije od susjeda nego ikada prije (Portfolio.hu). Time se testira pretpostavka koja se sve više širi Europom: da prekogranični kabeli mogu nadomjestiti elektrane koje države gase.

Danska mreža ostaje bez prostora

Vrijeme je samo prvi problem. Energinet, danski operator prijenosnog sustava, navodi da su podatkovni centri, postrojenja za vodik i baterijski projekti zatražili priključke ukupne snage oko 60 GW, što je približno osam puta više od sadašnje vršne potrošnje u zemlji (Energinet). Dobar dio tih zahtjeva vjerojatno je špekulativan: tvrtke se prijavljuju rano, a mnogi projekti nikada neće biti izgrađeni. No i manji dio tog vala opteretio bi mrežu koja već kasni za potražnjom. Energinet je zato prestao primati nove zahtjeve za priključenje na prijenosnoj razini.

Daljinsko grijanje pokazuje pritisak s potrošačke strane. Otprilike svaka četvrta danska tvrtka za daljinsko grijanje prijavljuje kašnjenja u priključenju na mrežu ili manji kapacitet od traženog. Udruženje Dansk Fjernvarme procjenjuje da će udio električne energije u daljinskom grijanju porasti s današnjih oko 10 posto na 45 posto do 2035. (Via Ritzau). Potrošnja struje raste, domaćih elektrana je manje, a mreža ostaje usko grlo.

Tko prodaje struju, a tko je plaća

Europsko tržište električne energije šalje struju iz jeftinijih područja prema skupljima preko prekograničnih kabela, sve dok se ti kabeli ne popune (European Commission). Taj model dobro funkcionira kad je nestašica lokalna. Slabi kad istodobno manjka proizvodnje u cijeloj regiji.

Francuska pokazuje što znači zadržati proizvodnju koju je moguće uključiti po potrebi. U prvoj polovici 2026. izvezla je neto 51 TWh električne energije, čime su proizvođači zaradili oko 3 mlrd. eura, a RTE, francuski operator prijenosnog sustava, oko 1,3 mlrd. eura prihoda od korištenja kabela (Le Figaro). Francuska je struju prodavala po prosječnoj cijeni od oko 61,9 eura/MWh. Zemlje uvoznice plaćale su gotovo dvostruko više, oko 111,6 eura/MWh (Les Énergies Renouvelables). Nuklearne elektrane Francuskoj omogućuju proizvodnju na zahtjev i zaradu u satima kada susjedima nedostaje struje.

Ni to, međutim, ne znači jeftiniju energiju za sve. Francuske tarife za kućanstva porast će 2,5 posto od 1. kolovoza za oko 19,37 milijuna kućanstava (Challenges). Mreže i pričuvni kapaciteti koštaju bez obzira na veleprodajnu cijenu. U istih šest mjeseci francusko je veleprodajno tržište zabilježilo 407 sati negativnih cijena, dakle razdoblja u kojima višak struje nije imao isplativ izlaz, ali račun za infrastrukturu svejedno raste.

Švedska pokazuje drukčiju podjelu troškova. Njezina je mreža podijeljena na cjenovne zone, pa južne regije, najbliže Danskoj, imaju više veleprodajne cijene kad danska potražnja povuče struju preko granice (GP). Švedski proizvođači zarađuju prodajući na napetom danskom tržištu. Švedska kućanstva u istim zonama plaćaju više. Danski otok Bornholm ima zajamčenih samo 35 MW uvoza iz Švedske, znatno manje od tehničkog kapaciteta kabela, jer opterećenje mreže u južnoj Švedskoj ograničava ono što se može pouzdano obećati (Bornholm.nu).

Njemačka pritom kupuje vlastito osiguranje. Bundesnetzagentur, njemački energetski regulator, za zimu 2026./27. drži 7.407 MW mrežne pričuve: elektrane izvan redovitog tržišta, koje se uključuju samo u izvanrednim situacijama (Bundesnetzagentur). Berlin je u svibnju 2026. donio zakon o tržištu kapaciteta, kojim će se elektranama i baterijama plaćati da postoje i budu spremne, čak i kad rijetko rade. To je pričuva koju Danska nije zadržala.

Finska pokazuje fizički rizik. Kad je jedan od njezina dva podmorska voda prema Estoniji isključen zbog popravka, cijene su odmah skočile, a opskrba se zategnula (Grivolt). Kabel može biti presječen, zagušen ili izvan pogona zbog održavanja upravo u najgorem trenutku.

ENTSO-E, tijelo koje koordinira europske operatore prijenosnih sustava, provodi provjere na razini kontinenta kako bi procijenilo hoće li države imati dovoljno struje u razdobljima opterećenja, jer prekogranična pomoć nije automatska, nego uvjetovana dostupnim kapacitetom (ENTSO-E, ACER). Danska ogoljuje stvarni dogovor iza europske zelene mreže: kabeli snižavaju troškove u normalnim vremenima, ali ne jamče struju kada vjetar stane u cijeloj regiji. Države koje su zadržale elektrane sposobne za uključivanje po potrebi određivat će cijenu. One koje su se oslonile na kabele plaćat će više u najtežim satima.