Dizel ide prema €3 po litri

Američki udari na iranske ciljeve 9. lipnja, nakon rušenja helikoptera Apache u blizini Hormuškog tjesnaca, ponovno su zaoštrili sukob u kojem Europa ne želi vojno sudjelovati, ali si teško može priuštiti ni njegove gospodarske posljedice. Sve veće vlade EU-a isključile su vojno uključivanje. Neposredna opasnost zato nije sigurnosna, nego ekonomska: više država istodobno ukida mjere za ublažavanje cijena goriva, nafta je znatno iznad razina prije sukoba, a europske institucije nemaju zajednički odgovor na ono što slijedi.

Berlinski limit zaduživanja pred naftnim šokom

Njemačka koalicija odlučila je 9. lipnja da neće produljiti Tankrabatt, sniženje poreza na gorivo od 17 centi po litri koje istječe 30. lipnja (Focus). Razlog je Schuldenbremse, njemačka ustavna kočnica zaduživanja, koja ograničava koliko se savezna država smije zadužiti svake godine. Budući da rast izdvajanja za obranu već pritišće taj okvir, Berlin je zaključio da ne može nastaviti smanjivati poreze na gorivo dok cijena nafte raste. Odluka je donesena istoga dana kad i američki udari na Iran, što pokazuje koliko njemački proračunski rokovi i geopolitička kriza teku odvojeno.

Analitičari upozoravaju da bi dizel bez potpore mogao dosegnuti 3 € po litri (n-tv). Njemačka nije iznimka. Španjolske mjere za gorivo također istječu 30. lipnja. Italija je smanjenje trošarina produljila do 3. srpnja, ali ga je prepolovila (Euronews). Nekoliko vlada EU-a povlači cjenovnu potporu u istom tjednu, bez europskog mehanizma koji bi ublažio zajednički udar.

Europska komisija 3. lipnja dala je državama članicama nešto više fiskalnog prostora, dopuštajući dodatnu potrošnju za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima. No ta ponuda izričito ne obuhvaća subvencije za gorivo. Zemlje koje ih ipak produlje riskiraju kršenje europskih pravila o manjku i pokretanje postupka prekomjernog manjka, nadzornog alata Komisije za države čiji manjak prelazi 3 posto BDP-a. Nacionalni čelnici biraju između bijesa birača na benzinskim postajama i pritiska iz Bruxellesa zbog javnih financija.

Moguće pogrešno čitanje ESB-a

Očekuje se da će Europska središnja banka sutra prvi put od rujna 2023. podići kamatne stope. Inflacija u eurozoni znatno je iznad cilja ESB-a od 2 posto, ponajprije zbog cijena energije. Komisijina proljetna gospodarska prognoza već je povisila procjenu inflacije za 2026. kako bi u nju uključila energetski šok (European Commission).

Problem počinje nakon 1. srpnja. Kada više država istodobno ukine subvencije za gorivo, izmjerena inflacija porast će gotovo mehanički. Cijene benzina rastu, a indeks potrošačkih cijena to bilježi. No taj skok proizlazi iz političke odluke da se ukine porezno rasterećenje, ne iz dokaza da kućanstva stvarno troše više. Ako ESB taj rast protumači kao stvarnu inflaciju i ponovno podigne kamatne stope u rujnu, stezat će monetarnu politiku na temelju podatka koji odražava fiskalnu odluku, a ne širi pritisak u gospodarstvu.

ESB još nije javno objasnio kako će u podacima za kolovoz, koji će oblikovati rujansku odluku, razdvojiti učinak ukidanja subvencija od temeljnih kretanja cijena. Bez jasne metodologije, nuspojava isteka mjera može se tretirati kao dokaz ubrzavanja inflacije.

Ista odluka o kamatama različito pogađa europska gospodarstva. U Njemačkoj, gdje je dio inflacije povezan s potražnjom, više kamatne stope uglavnom djeluju onako kako su zamišljene. U Italiji, Grčkoj i Španjolskoj, gdje pritisak na cijene gotovo potpuno dolazi iz uvezene energije, isti potez poskupljuje državno zaduživanje baš u trenutku kada te vlade trebaju financirati krizne mjere.

Simboličan odgovor na strukturni problem

Diplomatski stav EU-a odražava njegova gospodarska ograničenja. Visoka predstavnica Kaja Kallas, glavna dužnosnica EU-a za vanjsku politiku, rekla je ministrima obrane u Nikoziji 8. lipnja da „regiji ne treba eskalacija” i ponudila europsku pomoć u pratnji brodova, ali tek nakon prekida vatre (EEAS). Svaki čvršći stav tražio bi jednoglasnost svih 27 država članica, što prema pravilima zajedničke vanjske politike redovito blokira odlučnije poteze. Sankcije uvedene istoga dana pogodile su dvije osobe i jednu postrojbu mornarice Iranske revolucionarne garde, što je simbolična mjera bez stvarnog učinka na tijek sukoba (Brussels Times).

U istom razdoblju od tri tjedna spajaju se tri krize: pritisak na tržištu nafte zbog zaoštravanja oko Hormuza, istek subvencija za gorivo diljem kontinenta i moguće monetarno stezanje na temelju inflacijskih podataka koje ESB možda neće ispravno pročitati. Svaka se kreće po vlastitom institucionalnom kalendaru. Mehanizam koji bi ih uskladio ne postoji.